Za 21.Međunarodnu manifestaciju ,”RUDNIČKA VRELA” i književnu nagradu ,”MOMČILO NASTASIJEVIĆ” za neobjavljenu pesmu.
USLOVI KONKURSA:
– Na konkurs slati 3 neobjavljene pesme u 3 primerka pod šifrom.
– Rešenje šifre dostaviti u posebnom, zatvorenom kovertu.
– Tema slobodna.
– Konkurs je otvoren od 1.februara 2010. do 1.maja 2010. godine.
– Pored književne nagrade ,,MOMČILO NASTASIJEVIĆ“ žiri će dodeliti i 2 POVELJE Književnog kluba ,”Momčilo Nastasijević” kao i nekoliko POHVALA Književnog kluba ,”Momčilo Nastasijević” (broj POHVALA zavisi od kvaliteta pesama prispelih na konkurs)
– Pored nagrađenih pesama, žiri će izvršiti selekciju pesama koje će biti štampane u Zborniku ,”RUDNIČKA VRELA 2010″.
– Autori pesme koji budu zastupljeni u Zborniku, mogu Zbornik kupiti po povlašćenoj štamparskoj ceni.
– Nagrađenim autorima Zbornik se poklanja.
– Pesnička manifestacija ,,RUDNIČKA VRELA 2010“ biće održana 24. i 25. septembra 2010.godine u Gornjem Milanovcu.
– Rezultati konkursa (nagrađene pesme koje su ušle u Zbornik) biće objavljeni 1.juna 2010.godine.
– Pesme slati na adresu:
                                             Književni klub ,”Momčilo Nastasijević”
                                                             Vojvode Milana 8/3
                                                       32 300 Gornji Milanovac
                                                                    SRBIJA
Sve informacije u vezi konkursa mogu se dobiti na telefon predsednice kluba Vere Pavić, 064/33 21 245 i 032/717-184
UTRNULI PLAMENOVI
UGASLI PLAMENI
So noči,
ki jih ne prespiš,
noči, ko se od sten sočutja
lušči praznota.
So noči,
ko v brezglasnosti
dohitevaš
vse tiste ure,
ki si jih dal
brez vrnitve..
So noči,
ko čutiš uteho
govoriti spominu…
UTRNULI PLAMENOVI
Postoje noći,
koje probdiš,
noći, u kojima se sa litica saosećajnosti
kruni praznina. 
Postoje noći,
u kojima nemo
sustižeš
sve one sate,
koje si dao,
nepovratno …
Postoje noći,
kada šapućući sećanju,
osetiš utehu …
Milena Sušnik Falle – Slovenija – Pesniška zbirka PROZORNI KRISTALI JUTRA
Put koji se kreće
Konačno dugim korakom sam
Pošao vješto
Kao nikad do sada
Iza su po običaju
Ostale stare priče
Žene u samrti
Nadanja koje niko neće
Ispred mene
Niko
Nikad nije išao
Ovim putem
Idem
Putem koji se
Kao kreće
Nestaje
Draga
Veljko Bosnić
Duhovito do histerije
Lucidno njišući koščate bokove
smrt u mantiji sveštenika
klizi preko ilovače
Grobovi niču kao grbe
Prozračne oči baštovana
s odanošću zadušnih baba
gutaju pejzaže
Gladiole bespomoćno zure u prazninu
Okrenuto licem prema zemlji
pod nebom večne ljubavi
gasne sunce mog rođenja
Saša Pešić
Dve sveće
Две свеќи
Во темнината
на мемлосаната соба
две свеќи
по ѕидот
две силуети чинea
извиени-споени
во игра испреплетени
воздух чуден-немирен-силен
провејува
како злоба
со темнината се здружува
играта на двете свеќи
ја запира
за нaвек
и низ тивок шепот изустува
„светлината среќата ја немала„
Dve sveće
U tami
Sobe pune memle
Dve sveće
Po zidu
Stvorile su dve siluete
Izvijene-spojene
Isprepletene u igri
Čudan vazduh-nemiran-snažan
Provejava
Kao zloba
Udružio se s tamom
I igru sveća
Učutkao
za navek
i izustio kroz tihi šapat
«svetlost sreću nije imala»
Oliver Serafinovski
Prevod: Oliver Serafinovski
Noć
Tišina govori mudrost.
Pod drvetom poznanja dobra i zla
otvorila je srce.
Dok su maleni svijetovi zvijezda
lutali te noći
moje su je misli uzalud tražile
jer bješe izgubljena.
Velibor Sikimić
Pismo
Sećaš li se?
« Bilo je divno. Ali ja sam oženjen. Mlada si. Život je pred tobom».
Moja ruka, tražeći tvoju glavu na jastuku, napipala je to pismo.
Tek izašlo sunce se pomračilo. Morski talasi izgubili su plavetnilo. A pupoljak moje ljubavi u jednom trenu je uveo.
Sećaš li se?
Ja i danas osetim kako se iz mojih prstiju preliva onaj životni sok u traženju tvoje ruke. Kao nekada kada je bilo dovoljno da nam se prsti isprepletu.
Ja se sećam. Sećaš li se ti?
Dragica Minjević Medaković
Da mi je …
Da mi je mreti bez bolova
da mi po telu veju najlepši stihovi
sa belim klasjem u kosi
da mi je mreti na voljenim rukama
sa ispranim pogledom od sveg zla
da mi je mreti tamo gde pevaju ptice dobroga
bez mrzlih reči u ušima
da mi je
živeti raj
pa da zaplačem
za ostavljenim svetom
kad me polože u beli sanduk
izrezbaren slovima
da mi je živeti san.
Jelena Stojković Mirić
Intermeco
Svirali su neki drugi.
I pjevali u tišini.
Koliko nas je puta dočekalo jutro,
na svojim ramenima nas nosilo sunce?
Lijepa je sreća. Svoja. I golema.
Ostavljene čaše u ritmu muzike
prave
sazvučje
sviraju
klimavo.
I mi, stvaramo muziku.
Od svojih koža bubnjeve zatežemo.
Od glasnih žica pravimo
kontrabas.
Od prstiju bijele dirke.
Od ušiju – crne.
I mi, pjevamo.
Koljenima klecavim
pratimo ritam.
I čini nam se harmoničnim.
Sve dok neki drugi
ne zalupaju u naše knjige
kao u timpane,
ne dunu u naše mozgove
kao u trube.
Onda se povlačimo.
I ostavljamo im tišinu
da diriguje.
Slobodan Ivanović