Rehabilitacija

Tuđe riječi su me

u zemlju sabile,

u jezeru udavile,

o konopac objesile,

glavu mi odrubile,

metkom me prosvirale,

uza zid pribile

i bio sam riječima razapet,

samo sa spuštenim rukama,

bezglasan i ušutkan.

Bio sam zadavljen, zaboravljen,

prezren, zabranjen,

proganjan, odbačen,

i vidio sam marinocvetajevske konopce kako se klate,

i čuo vladimiromajakovskijevskije mauzere kako pale.

Bio sam riječima sapet ko lancima:

usta bez stiha, bez strasti,

onijemjela.

Samo obrubi lijesa

u koji ću leći,

prepun sna ću doći

i postati veći (oslobođen od riječi)

u lijesnoj noći.

Linda Prugo-Babić


Published: 20.08.2012.
Classified as: Poezija
Comments: 0
Author:

Discussion: Total 0 Response

Leave a Reply

Your email address will not be published Required fields are marked *

*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

  • Follow Tragovi

    • Facebook
    • RSS

    Do you write poetry?

    Send your poetry to tragovi.blog[at]gmail.com
    Successful entries will be published.