Zapisi/Prvi zapis

Prolazim stazama tvoje silne ljubavi sitnim, preplašenim koracima, kao da se bojim, kao da još ne osjećam vrelinu tvoga daha koji me nemilosrdno sustiže
Tapkam bojažljivim koracima, kratkim i sporim, nekuda naprijed, ravno, prema beskraju, prema zalazu nepoznatog izvorišta
Ponegdje zastanem, osluškujem, želim čuti tvoje ubrzano gnjevno disanje s usplamtjelim očima
Pritiskajući moj dah progoniš me dok ja pokušavam bježati iz obruča tvoje moćne ljubavi
Nanosiš mi mnoge bezbolne udarce s dubokim ožiljcima, te brazde nikada ne zarastaju, dapače, često se množe, umnoženi ožiljci ljubavi
Prolazim stazama s pnešto vidljivih, ne predubokih trgova, stope su to raspršene, prije razbacane no uredno ostavljene
Ne zbunjuje me više tvoja prošlost, drevni je to atlas s nesigurnim kartama, tek zamišljeni pravci plova, u nepoznato, na jug, prema labirintu
Misli o tebi preplavila su sva moja sjećanja, izbrisala si ih, mirno i dosljedno i sav sam u tvojoj vlasti mada još mogu trčati, još ima zraka u plućima a i staze su duge

Miroslav Pelikan


Published: 24.03.2010.
Classified as: Proza
Comments: 0
Author:

Discussion: Total 0 Response

Leave a Reply

Your email address will not be published Required fields are marked *

*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

  • Follow Tragovi

    • Facebook
    • RSS

    Do you write poetry?

    Send your poetry to tragovi.blog[at]gmail.com
    Successful entries will be published.