Dve sveće

Две свеќи

Во темнината
на мемлосаната соба
две свеќи
по ѕидот
две силуети чинea
извиени-споени
во игра испреплетени
воздух чуден-немирен-силен
провејува
како злоба
со темнината се здружува
играта на двете свеќи
ја запира
за нaвек
и низ тивок шепот изустува
„светлината среќата ја немала„

Dve sveće

U tami
Sobe pune memle
Dve sveće
Po zidu
Stvorile su dve siluete
Izvijene-spojene
Isprepletene u igri
Čudan vazduh-nemiran-snažan
Provejava
Kao zloba
Udružio se s tamom
I igru sveća
Učutkao
za navek
i izustio kroz tihi šapat
«svetlost sreću nije imala»

Oliver Serafinovski

Prevod: Oliver Serafinovski

Pismo

Sećaš li se?

« Bilo je divno. Ali ja sam oženjen. Mlada si. Život je pred tobom».

Moja ruka, tražeći tvoju glavu na jastuku, napipala je to pismo.

Tek izašlo sunce se pomračilo. Morski talasi izgubili su plavetnilo. A pupoljak moje ljubavi u jednom trenu je uveo.

Sećaš li se?

Ja i danas osetim kako se iz mojih prstiju preliva onaj životni sok u traženju tvoje ruke. Kao nekada kada je bilo dovoljno da nam se prsti isprepletu.

Ja se sećam. Sećaš li se ti?

Dragica Minjević Medaković

Da mi je …

Da mi je mreti bez bolova

da mi po telu veju najlepši stihovi

sa belim klasjem u kosi

da mi je mreti na voljenim rukama

sa ispranim pogledom od sveg zla

da mi je mreti tamo gde pevaju ptice dobroga

bez mrzlih reči u ušima

da mi je

živeti raj

pa da zaplačem

za ostavljenim svetom

kad me polože u beli sanduk

izrezbaren slovima

da mi je živeti san.

Jelena Stojković Mirić

Intermeco

Svirali su neki drugi.
I pjevali u tišini.
Koliko nas je puta dočekalo jutro,
na svojim ramenima nas nosilo sunce?

Lijepa je sreća. Svoja. I golema.
Ostavljene čaše u ritmu muzike
prave
sazvučje
sviraju
klimavo.
I mi, stvaramo muziku.
Od svojih koža bubnjeve zatežemo.
Od glasnih žica pravimo
kontrabas.
Od prstiju bijele dirke.
Od ušiju – crne.

I mi, pjevamo.
Koljenima klecavim
pratimo ritam.
I čini nam se harmoničnim.
Sve dok neki drugi
ne zalupaju u naše knjige
kao u timpane,
ne dunu u naše mozgove
kao u trube.

Onda se povlačimo.
I ostavljamo im tišinu
da diriguje.

Slobodan Ivanović

Obilježena sam

na mojem tijelu
su ožiljci
kojima sam obilježena
kako bih se razlikovala od ostalih

ne bole me
i nosim ih s lakoćom
svi ih mogu vidjeti
i odvratiti pogled na drugu stranu

na mojoj duši
su ožiljci
kojima sam obilježena
kako bih se razlikovala od ostalih

oni me bole
i nosim ih kao teški križ
nitko ih ne može vidjeti
i pogledati u mom smjeru

Snježana Baković

Čekanje

čekala sam godinama
da umolim
bezdušne – da vole
sebične – da daju
kukavice – da krenu
hrabre – da vide granicu

čekala sam godinama
da vidim
lopove – u zatvoru
bolesne – izlečene
izlečene – zdrave
zdrave – vesele
vesele – bogate
bogate – srećne

čekala sam godinama
da osetim
život dostojan čoveka
i upoznam ljude
dostojne života

čekala sam godinama
i dočekala

godine

Suzana Janačković Živković

Watermelon moon

Се разбравме
а не се ни погледнавме

го пресече мојот свет на половинка
а другата резенка ја остави

да држи рамнотежа
помеѓу моите с(о)ништа.
Watermelon moon

Razumeli smo se
bez pogleda

preseko si moj svet na pola
i ostavio polovinu
da drži ravnotežu
između mojih snova

Vasilka Dimitrovska

Prevod: Vasilka Dimitrovska