Obruč

Olujni duh starosti kovitla zemljom
stružući koru drveta.
Cepa je pregibima
stavljajući mladost u prve redove.
A ona, nežna i mekana,
pršti pod njenom gramzivošću.

Pohlepna i ohola,
na svakom licu ostavlja svoj potpis,
diveći se svojim inicijalima.
Ne bira žrtve,
već ih redom skuplja
sa svojim sledbenicima.
Rane što bride,
usne što mole,
glas što ječi.
Sve su to njene odane sluge,
koje nam stežu omču oko vrata!
Svakim našim korakom
njih je sve više.
Zatvaraju obruč i postavljaju zamke
u koje, na kraju, ipak kročiš.
Pre ili kasnije…

Anjička Balaž


Published: 16.04.2009.
Classified as: Poezija
Comments: 0
Author:

Discussion: Total 0 Response

Leave a Reply

Your email address will not be published Required fields are marked *

*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

  • Follow Tragovi

    • Facebook
    • RSS

    Do you write poetry?

    Send your poetry to tragovi.blog[at]gmail.com
    Successful entries will be published.