Do kraja

Idem do samog kraja
idem sada do poslednjeg meteora
naših svilenih nebesa
jer znam
da si vetar u meni nastanjen
i nema ti drugog doma
da sam bubica u tvojoj krvi
i nema mi drugog puta

Idem do kraja
preko obronaka najvećih strahova
kroz oblake najbeljih nežnosti
u močvaru crnog daha
ako treba, protiv mraka,munje
do vrta visibaba.
Na klizaljkama ludila
do topline tvojih zenica.
Cvetaću i mrznuti
drhtati i klicati
našoj ljubavi.

jer znam
zvuk si mojih osmeha
i nema ti drugog glasa
vazduh sam u tvojim plućima
i drugačije ne bih prodisala.

Sanela Marković


Published: 24.01.2009.
Classified as: Poezija
Comments: 0
Author:

Discussion: Total 0 Response

Leave a Reply

Your email address will not be published Required fields are marked *

*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

  • Follow Tragovi

    • Facebook
    • RSS

    Do you write poetry?

    Send your poetry to tragovi.blog[at]gmail.com
    Successful entries will be published.