Usudi se

/Uz kafu iz “Grineta”, u kolima, u javnoj garaži
pored Češke ambasade, Beograd/

– Kad god pomisliš
kako Ti dolazim,
znaj da je to nemoguće.

Zar ne umeš da utreš put
posut laticama tvoje bele ruže?
I da probaš sokove mojih rana
koje sama ližem
probijajući se
ka tebi,
kroz strahove i trnje.

Zar ne umeš da nađeš sklonište
za tvoje posuđe od skupocenog porcelana?
Da se usudiš da okusiš kožu od gline i blata
u koje se sama kaljam
ne očekujući
da neko ume
pod muljem da svira
na strunama od zlata.

– Kad god pomisliš
kako odlazim,
znaj da je to nemoguće.

Gordana Vlajić


Published: 29.11.2008.
Classified as: Poezija
Comments: 0
Author:

Discussion: Total 0 Response

Leave a Reply

Your email address will not be published Required fields are marked *

*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

  • Follow Tragovi

    • Facebook
    • RSS

    Do you write poetry?

    Send your poetry to tragovi.blog[at]gmail.com
    Successful entries will be published.