Razapet
između ustajalih akorda
životu dajem smisao!
A neki starac na kiši
prohujalim životom donosi reč.
Ona kazuje o pritajenoj vezi,
komadu pesme, pesničke mrlje…
Neobrijani starac kisne,
odbacuje čauru života,
kruži i gubi se u
beskrajnom vremenskom grotlu,
ali postoji!
Kisne, ne broji umorne dane,
ne izdiše…
i ne zaboravlja se!
Akordi cvile nad amnom,
kakav smisao dajem?
Želim da kisnem dugo,
da udišem kišu,
da stojim mimo prolaznosti.
Želim da budem mudri starac
zarobljen u telu pastuva,
na kiši…
Želim da kao beli galeb
prhneš iz mog dubokog oka…
Želim samo biti pesnik.
Miloš Stevanović
Published: 05.11.2008.
Classified as: Poezija
Comments: 3
Author: Miloš Stevanović
Hvala vam na podršci! Nego, piše li se “Fiasko” bez J, ili Fijasko? VELIKI pozdrav!!!
Miloše, piše se onako kako AUTOR napiše a potom pošalje.
U “pesničku slobodu” ne diram. 🙂
Slažem se 🙂 Hvala, Suzana. VELIKI pozdrav!