Evolucija
je karta u jednom pravcu
Svi putuju
Reči
pažljivo upakovane slike
strogo kontrolisana iskustva
i ja
Nisam spremna
Uvek zaboravim nešto
zbog čega bih se vratila
u Juče
Ne mogu da idem dalje
nepotpuna
Nisam dovoljno ćutala
ispod zida po kome
su hodale moje bosonoge strasti
jedne noći
kad su probudile jedna drugu
i krišom izašle kroz odškrinut prozor
Nisam dovoljno ljubila
svoje dete dok je
gladno tražilo moju krv
i zadovoljno sisajući
zaspalo
priljubljeno
tik uz moje srce
Nisam dovoljno zapamtila
pesama od kojih
sam čula da postoji
nemoguće i da se često
krije u jeftinim haljinama
Nisam dovoljno poželela
pre gašenja sveća kad
je dan prestao
da broji sate i zakašljao se usred
konverzacije sa izvesnim
poznavaocem materije
Nisam ništa stigla
dok sam trčala da kupim kartu
i nađem sebi mesto pored prozora
sa koga ću gledati svet
kako
nestaje
Ivana Knežević
Bravo Ivana.
Hvala, Jelena.
Drago mi je da ti se dopada.
Odlično, efektno do kraja.