Želja

Želela bih da jedan osmeh
samo u mene gleda.
Kada tiho ustanem iz
postelje,
da je on sve sto mi treba.
Neka mi priča kako
miriši proleće i narcisi
u mojoj ruci,
i kako su lepe boje zvuci
gitare koja svira mol.
Želim da otera bol
daleko od mene, u zaborav.
I neka mi kaže kako je voleti lako,
i kako je divno slušati moj glas.
I ako i možda jednom lane kao pas,
zameriti mu neću,
jer se svako od nas bori za svoju sreću,
i u onom drugom pronalazi spas.

Marijana Petrović


Published: 08.12.2007.
Classified as: Poezija
Comments: 0
Author:

Discussion: Total 0 Response

Leave a Reply

Your email address will not be published Required fields are marked *

*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

  • Follow Tragovi

    • Facebook
    • RSS

    Do you write poetry?

    Send your poetry to tragovi.blog[at]gmail.com
    Successful entries will be published.