Dan poslije

Kada zažmirim
vidim stvaria koje smo ostavili
davno prije skretanja

POsve običe
sitne laži nayivamo
dobrim
i okrećemo stalni istu priču
za kraj

Možda i ne treba da se
okrećemo unatrag
neki čudni vjetar poneće tvoju
smedju kosu
u daleki plavi svod

Kada zažmirim
osjećam da ovaj svijet
nekako tupo traje bez na i njih

Možda ipak da
preskočim ove krugove
koje smo postavili za vječnost
na kraju puta

Veljko Bosnić

Čekajući jutro

Uvučeni u svjet oko sebe čekamo
strpčjivo i trajno
kao božju kaznu
pokorno

Svjetlost se prelama iza ove šume
tragovi u snjegu traju i poslijue nas
vjetar oslikava naše mirise
svud po šumi

Završavaamo sa svojim računima
dugovanjima i malim prevarama
utapamo se u nešto
iza ovog plavog svoda

Uvučeni u strah
čekamo kao anekad jutro
poptuno nagi

Veljko Bosnić