Dan poslije

Kada zažmirim
vidim stvaria koje smo ostavili
davno prije skretanja

POsve običe
sitne laži nayivamo
dobrim
i okrećemo stalni istu priču
za kraj

Možda i ne treba da se
okrećemo unatrag
neki čudni vjetar poneće tvoju
smedju kosu
u daleki plavi svod

Kada zažmirim
osjećam da ovaj svijet
nekako tupo traje bez na i njih

Možda ipak da
preskočim ove krugove
koje smo postavili za vječnost
na kraju puta

Veljko Bosnić


Published: 24.08.2009.
Classified as: Poezija
Comments: 0
Author:

Discussion: Total 0 Response

Leave a Reply

Your email address will not be published Required fields are marked *

*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

  • Follow Tragovi

    • Facebook
    • RSS

    Do you write poetry?

    Send your poetry to tragovi.blog[at]gmail.com
    Successful entries will be published.