O, da

O, da

Ima i gorih stvari od usamljenosti
ali često su potrebne decenije
da bi se to shvatilo,
a najčešće kad to shvatiš
prekasno je…

A prekasno je najgore.

Čarls Bukovski

Oh, Yes

There are worse things than being alone,
but it often takes decades to realize this,
and most often when you do
it’s too late…

And there’s nothing worse
than too late.

Charles Bukowski

Doručak / Breakfast

Doručak

Sipao je kafu u šolju,
dolio mleko,
stavio je šećer
u belu kafu,
promešao kašičicom,
popio belu kafu
i spustio šolju
ne govoreći ništa.

Potom je zapalio cigaretu,
pravio kolutove dima,
otresao pepeo u pepeljaru
ne govoreći mi ništa,
ne gledajući me.

Ustao je,
stavio šešir na glavu,
obukao kišni mantil
jer je padala kiša
i otišao po kiši,
bez reči,
bez pogleda,
a ja sam spustila
glavu u ruke
i plakala.

Žak Prever

Breakfast

He poured the coffee
into the cup,
he put the milk
into the cup of coffee,
he put the sugar
into the coffee with milk
with a small spoon,
he churned,
he drank the coffee
and he put down the cup
without any word to me.

He emptied the coffee with milk
and he put down the cup
without any word to me.

He lighted
one cigarette,
he made circles
with the smoke,
he shook off the ash
into the ashtray
without any word to me,
without any look at me.

He got up,
he put on
a hat on his head,
he put on
a raincoat
because it was raining
and he left
into the rain
without any word to me,
without any look at me.

And I buried
my face in my hands,
and I cried.

Jacques Prévert

16-bitni Intel 8088 čip / 16-bit Intel 8088 Chip

16-bitni Intel 8088 čip

Apple Macintosh računar
ne može da pušta programe
kompanije RadioShack direktno sa diska.
Niti Commodore 64 može da pristupa podacima
napravljenim na IBM personalnom računaru.
Kaypro i Osborne računari koriste
CP/M operativne sisteme,
ali ne mogu međusobno da menjaju datoteke
zato što formatiraju (upisuju podatke)
disk na različite načine.
Tandy 2000 koristi MS-DOS
ali ne može da koristi većinu programa
proizvedenih za IBM računare
u koliko se ne izvrši promena
određenih bitova i bajtova na njemu.

A vetar i dalje duva Savanom,
a u proleće ćurkoliki lešinar
šepuri se i paradira
pred svojim ženkama.

*Ćurkoliki lešinar – vrsta ptice

Čarls Bukovski

16-bit Intel 8088 Chip

With an Apple Macintosh
you can’t run Radio Shack programs
in its disc drive.
Nor can a Commodore 64
drive read a file
you have created on an
IBM Personal Computer.
Both Kaypro and Osborne computers use
the CP/M operating system
but can’t read each other’s handwriting
for they format (write on)
discs in different ways.
The Tandy 2000 runs MS-DOS but
can’t use most programs produced for
the IBM Personal Computer
unless certain bits and bytes
are altered.

But the wind still blows
over Savannah,
and in the Spring
the turkey buzzard
struts and flounces
before his hens.

Charles Bukowski

Među javom i med snom

Srce moje samohrano,
ko te dozva u moj dom?
neumorna pletisanko,
što pletivo pleteš tanko
među javom i med snom.

Srce moje, srce ludo,
šta ti misliš s pletivom?
ko pletilјa ona stara,
dan što plete, noć opara,
među javom i med snom.

Srce moje, srce kivno,
ubio te živi grom!
što se ne daš meni živu
razabrati u pletivu
među javom i med snom!

Laza Kostić

Priča

Sećam se samo da je bila
nevina i tanka,
i da joj je kosa bila
topla, kao crna svila
u nedrima golim.

I da je u nama pre uranka
zamirisao bagrem beo.

Slučajno se setih neveseo,
jer volim:
da sklopim oči i ćutim.

Kad bagrem dogodine zamiriše,
ko zna gde ću biti.
U tišini slutim
da joj se imena ne mogu setiti
nikad više.

Miloš Crnjanski

Bol

/Dan kada mi nije bilo do kafe/

Uz poštovanje prema Kortasaru,
poezija se ipak ne može lišiti
deskriptivnih pasaža,
skribomanske akrobatike,
stilskih obrisa,
imaginarnih figura,
mentalne gimnastike…
i ostalih elemenata koje on,
sa svojim pampa srcem,
prepoznaje kao – dekorativnu književnost.
Jer, svi soneti,
rapsodi i bardi,
aedi, ode, himne,
epovi, recitali i poeme…
sveli bi se na samo jednu pesmu.
Na jednu strofu.
Na jednu reč.
Bol.
Pain.
Weh.
Aci.
Dolor.
Itami.
Боль.
La douleur.
Fájdalom.
A onda,
zasto bismo je takvu,
aksiomski ogoljenu,
nezanimljivu za dušekopanje i introspektivno
grabuljanje,
pitam – zašto bismo je takvu uopšte zabeležavali?
Zašto izgovarali?
Nego onaj ko poželi pesmom da se kaže,
nek je pritisne crvenim šakama,
svako u svojim žutim grudima,
svako u svojim crnim zemljama.
I nek ućuti.
Belo.
Znači, to si ti hteo?
Kad tebe nema,
da zamru pasusi i alegorije?
E, pa ne može!
Hoću poeziju.
I hoću dekoraciju.
Čuješ li me ti,
argentinska hronopijo!
Ako se ogolimo, ako se pojednostavimo,
ako se urazumimo i progledamo,
svi ćemo ti se pridružiti
užasnuti crno-belim sivilom.
Prestrašeni besmislom.
Ophrvani očiglednošću.
Uništeni spoznajom
koja se svuda isto prepoznaje i čita,
uprkos tome što se različito krklja
bol pain weh aci dolor itami боль la douleur fájdalom.

Gordana Vlajić

Abortus je pravo majke

Nekada samo sedneš
i pišeš.

Reči ispadaju.

Kao krv kad devojka
gubi nevinost.
Kao razum kada
gubiš devojku.
Kao poljupci kada je
zadržavaš za sebe.

Reči samo teku,
možda nikom nisu bitne
osim tebi,
ali ti i dalje pišeš,
dok se ne ispuni stranica
ne brineš za njih,
ne brineš za dobronamerne i
zlonamerne kritičare,
za stilske figure,
za svesne i nesvesne imitacije
idola,
samo sediš i pišeš
dok jedan deo tebe zauvek
ne iscuri kroz prste,
proteče tastaturom i
započne svoj život
na ekranu.

Svaka pesma je kao dete,
stara je fraza,
ali sasvim ispravna.

Neka bude zdravo dete,
neka lepo,
neka ružno,
neka mrtvorođeno,
a ova pesma sve više liči
na abortus.

Prekinuta na vreme.
Pre nego je rekla sve
što je mogla o
čoveku za tastaturom.

Bojan Marjanović

Kraj

/Kafa “sačekuša” u kacelariji od kože i stakla,
sekretarica se izvinjava da se direktor opet
izvinjava, ali će se sutra sasvim sigurno javiti…,
javno-komunalno preduzeće/

Završićeš
Sudeći po statistikama
U prometnoj nesreći.
Bićeš
Strana 7, proširena vest, šlajfna ipo,
Rubrika – Dogodilo se noćas na našim ulicama.
Bićeš
Strana 37
Molim vas sa fotografijom
Prosek format
Da, dva stupca,
Oglas 2367,
I
Ko zna,
Tada će se možda posmrtnice štampati u boji,
Pa će se videti tvoje smaragdne oči
Na koje si sada tako silno ponosna.

Gordana Vlajić