Samoća (Samota)

SAMOĆA

Samoću ljubiš
polako
kada postaju
mnoge riječi
kanalizirane u šutnju
I mrlja na duši
dobije sliku
bes snova.

Čekanje
na jutro
koje nakon noći
ne užari
kao dodir stvari
na izgubljenom mjestu;
neizvjesnost
u bandažiranju emocija
za novi dan.

SAMOTA

Vzljubiš jo,
počasi,
ko postanejo
mnoge besede
speljane v molk
in pega duše
dobiva podobo
brez sanj.

Čakanje
jutra,
ki po noči
ne zažari,
kot dotik stvari
na izgubljenem mestu;
negotovost
v povojih čustev
za nov dan.

(pesniška zbirka Tempus fugit )

Milena Sušnik Falle – Slovenija


Published: 31.03.2011.
Classified as: Poezija
Comments: 0
Author:

Discussion: Total 0 Response

Leave a Reply

Your email address will not be published Required fields are marked *

*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

  • Follow Tragovi

    • Facebook
    • RSS

    Do you write poetry?

    Send your poetry to tragovi.blog[at]gmail.com
    Successful entries will be published.