Pred ogledalom

(Sylvia sa četkom.)

uspravna
sa rukama u krilu
sediš
mirna si
sva u polusnu
sem trepavica što titraju
povremeno
gledaš neko tuđe lice
što prilazi
menja jutro tamom

(Ti si mirna površina jezera.
Neka se žena naginje nad njim.)

život je ionako mrak, misliš
i nijedan krug blaženstva
kad baciš kamen
ili ispustiš dim
poput prstena
tvoje veličanstvene plavičaste ljubavi

(Zvala si ga prokleti Hughes.)

zatvaraš oči
utapaš ženu
malo niže
na obalu izlazi starica
sa vatrenim slapom kose
pokrivaš ogledalo
crnim tilom prozirnosti
ako dvaput povučeš uže
sakrićeš se trajno
da ga nikad ne dotakneš

(Draga Lady Lazarus.)

© JAGODA NIKAČEVIĆ


Published: 17.12.2010.
Classified as: Poezija
Comments: 2
Author:

Discussion: Total 2 Response

Comments: 2 to “Pred ogledalom”

  1. Vida Nenadić says:

    Lepa poetska slika stanja pred ogledalom istine kad se sklizne sa naizgled mirne površine jezera.

  2. zahvaljujem na komentaru, Vido!

Leave a Reply

Your email address will not be published Required fields are marked *

*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

  • Follow Tragovi

    • Facebook
    • RSS

    Do you write poetry?

    Send your poetry to tragovi.blog[at]gmail.com
    Successful entries will be published.