Još te vidim onako malu kako stojiš u dovratniku

Nema skrivanja
Sjene nam se lijeno vuku
Po pločniku
plazaći jezike tuđim sjenama
A pogledi otežali od Sunca
Tromi i nespretni
Jesmo, mi smo
Njegovo blijedo, prozirno lice prekrasno je
Prošarano brojnim staračkim pjegama
I tankim plavim žilicama
Tek slutnja lica iz prošlosti
Doći ću, obećajem, doći ću, jednom.
Iznenada s neba pao
od srca otkinut topli zagrljaj
gust i mirišljav
i dvije suze krišom obrisane.

Snježana Baković


Published: 05.03.2009.
Classified as: Poezija
Comments: 2
Author:

Discussion: Total 2 Response

Comments: 2 to “Još te vidim onako malu kako stojiš u dovratniku”

  1. danilo says:

    Uffffffffff!!!

    Nešto me preseče 🙂
    što volim kad se ljubav i grad prepletu…

  2. boban says:

    …i kada se prepletu neka sećanja i neka seta…

Leave a Reply

Your email address will not be published Required fields are marked *

*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

  • Follow Tragovi

    • Facebook
    • RSS

    Do you write poetry?

    Send your poetry to tragovi.blog[at]gmail.com
    Successful entries will be published.