Doticani maštom
i žudnjom
možda se nikada neće
dotaći rukama.
Ruke su sa maštom
najpre
ukrstile mačeve,
zatim
prešle na revolvere,
a na koncu,
u okršaju sa žudnjom,
ostale bez oružja,
gole.
Mašta im okove stavila
i zabravila
sa trideset i devet brava.
Sad mogu samo da miruju
i slušaju damare
svojih nemira.
Ko im je kriv?!?
Ko ih je terao
da dižu ustanke
protiv moćnijih
neprijatelja?!?
Violeta Milićević
Published: 20.04.2008.
Classified as: Poezija
Comments: 3
Author: Violeta Milićević
veljko pise najbolju poeziju koju sam ikada cuo…mnogo bi nam lakse bilo da imamo vise pesama koje on pise i dariva nama obicnim smrtnicima.Svaka mu cast.Zamolite ga da se kandiduje za pesnika meseca i zasttni znak nase kulture i umetnosti.
impresivno!!!
Lepo od tebe, Ivane, sto si te utiske podelio sa nama, ostalim obicnim smrtnicima :-).
Hvala, Maro.