Najobičniji zapisi u ljeto 2006.

kad zatvorim oči
u najobičnijoj vožnji
na najobičnijem sjedalu
najobičnijeg autobusa
i kad kroz crvene kapke
zagledam u najobičnije sunce
primjećujem kako mnoštvo malih bića titra
u svom mikrosvijetu
na zastorima moga najobičnijega oka
(to je fina zvjezdana prašina
to je šecerna bolest
to je sitnozor zaglavljen u mom oku)
i pratim taj njihov mali svijet prispodoba
i mislim
(onako za sebe)
što će biti s njima kad umrem?

Beatriče Ilić


Published: 05.10.2007.
Classified as: Poezija
Comments: 0
Author:

Discussion: Total 0 Response

Leave a Reply

Your email address will not be published Required fields are marked *

*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

  • Follow Tragovi

    • Facebook
    • RSS

    Do you write poetry?

    Send your poetry to tragovi.blog[at]gmail.com
    Successful entries will be published.