Kako da se nismo razumeli
u hiljadu i jednom bolu,
Beograde?
Reci mu da ću čekati,
na Brankovom mostu u tridesetoj.
Nek bude petak predveče,
nek ponese emocije.
Tatjana Debeljački
Zaboravi šta sam rekla.
I ovaj put prosta stvar.
Oštra reč ima slobodan pad.
Dugo smo išli ovim stazama,
krupnim koracima, teškim uspomenama,
beskrajnim korovima.
Suprotstavljali se olujama,
tražili smo svoje ja.
Neuspeli pokušaj, ljubavi,
ne idi lokalnim bojama.
Zaboravi šta sam ti rekla,
neostvarena ljubavi . . .
Tatjana Debeljački