Zapaljeni sonet

sopstvena vatra me boli
i nema u ovom trenutku reči
kaja bi do imunosti mogla
te bolesti da me izleči

kad se sav u plamen pretvorim
moje će srce tek onda da ozebe
tražim reč koja bi te na pola puta srela
da ovom vatrom razbolim i tebe

nema te reči u ovoj je vatri izgorela
tražim reč da ti se grudi razgore
da ti kukove zapalim da ti dojke vatrom progovore

da u ovoj vatri ne izgorim
potrebna mi je tvoja vatra
jedino njom zapaljen mogu da se borim

Milen Milivojević

Monolog

Slušaj ti Ljiljana!
Mogu ja ovako još dugo,
ali ako mi jednog dana
ne ostane ništa drugo,

jurnuću u te tvoje nežnosti vatrene,
polomiću ti sve te zagonetne osmehe
pocepaću ti sve te šarene koprene,
okriviću te za sve svoje dosadašnje grehove!

I baš me briga šta ćeš na to reći
i da li ćeš shvatiti koliko si bila voljena,
meni je važno da mi posle toga ne možeš uteći.
čuješ li me ti Ljiljana!

Milen Milivojević