Tag: Adnan Sokolović

(život i smrt u stihu)

Pokopan u stihu
kada te budu čitali
lice će ti zamisliti
pred njima ćeš se roditi
omotan plaštom svojih stihova
ponovo rodjen
samo da bi
po zatvaranju knjige
pao mrtav.

Do ponovnog čitanja.

Adnan Sokolović

seciram sebe
iznutra prema van
sa kožom ću završiti
moram spoznati sebe
da bi mogao spoznati ostale
bijelim prahom
u venama
u srcu
plućima
sondiram svaku svoju stanicu
polako i smiono.

Adnan Sokolović

Nezapamćeni dan je svanuo
prejaki miris lavande u sobi
spavam otvorenih očiju
probijam plafon pogledom.

Sunčeve zrake kroz prozor
dobro došle, a sad idite
vaša mi svjetlost crninu lomi
želim prespavati stoljeće.

Koža na usnama erodirala
zbog nedostatka osmijeha
daj razlog da ustanem

“zidovi su isti
pogledi su zli
misli su i ćiste
ruke su mi prazne”

nema razloga za jutrom
preko glave mi je s njima
jutra i zore-glupost

“jutra su ista
nebesa ista
prozori su rosni
vjetrovi me lome”

prijatelji zovu na kafu
milioniti put-milioniti dijalog
iste teme istih neljudi

“da joj gurnem”
“da joj turim belegiju”
“da je oderem”

“da je zavolim kada me zavoli”
samo da mi se odvojiti
od ovoga…….života
sa kojim nikad nisam niti bio jednak
nego kao prolazan neoblik
samo vezan za bit moga srca…
… izgleda

poseban slućaj samoće
depresije skrivene iza slika
suze skrivene iza nota
mirisi voljene iza pahulja snijega

“da mi je biti voljen”
“osjetiti iskren dodir”
“prezirati mržnju”
“osmijehnuti se”

mrzim zimu
prezir onoga što ne mogu shvatiti
sam u ledenim svitanjima dana
sam u ledenim radjanjima noći
sam

……………………
dolazi zima
zaobidji me jednom
zaobidji me zauvijek
…………………..

Adnan Sokolović