/Kafa s pogledom na divlje patke, ”Robinzon”,
Budimpešta/
Trava je bila rosna i tek prolećno zelena.
Arijadna je ležela mirno jedva primetno micajući
usnama.
Dozivala je.
Izgledala je sasvim zadovoljno:
Kao da joj je nevažno da li će iko doći.
Dovoljno je bilo što mu ima ime na usnama.
I kao da uopšte nije primećivala
Da je nebo dobilo boju miholjske trave
Od najezde skakavaca –
– smešila se.
Gordana Vlajić
Jebao bi me?
Oh, draga, kako zvuči grubo
to postavljeno pitanje.
Uskočio bih u tvoja dva jezera
ispod čela,
veslajući trepavicama,
a onda kada bih se domogao kopna,
peo bih se na tvoje jagodice
kao vođa ekspedicije koji će
usnama postaviti zastavu
na tvoja dva brda ispod očiju.
Posle bih proučavao geometrijske mogućnosti
preklapanja naših usana.
Ja se, inače, jako zanimam za takve stvari,
kao i za to koliko se naši jezici mogu dodirivati,
a da se taj čin ne pretvori u
jezično istraživanje krajnika.
Onda bih se bacio na vrat,
označavao bih svoju teritoriju usnama,
a posle toga bih se sa osmehom
setio kako su jagodice bile, zbilja,
mačiji kašalj prema planinama koje me očekuju.
Tu u pomoć usnama dozivam i prste kojima,
kao što reče pisac koga smo zajedno slušali,
uvrćem ti bradavice kao da tražim stanicu na radiju.
Onda bih morao da se spustim do pupka,
opšteg mesta devojačke lepote,
koji u tvom slučaju dokazuje
da opšta mesta mogu ponekad biti opravdana.
Morao bih i jedan poljubac podariti
onome što ljudi nazivaju
Venerin breg,
iako je on više dolina
u poređenju sa planinama tvojim
koje sam već osvojio.
Poljupcima bih napredovao niz tvoje noge,
dok naposletku ne dođem
do deset veselih patuljaka,
sa kojima se moram sa svakim ponaosob izljubiti,
jer takav je red.
Tek onda bi oko kolena
dodirnula jednog mog
dugogodišnjeg prijatelja,
koji bi, svečano obučen,
krenuo na sastanak sa
tvojom prijateljicom,
koji smo im ugovorili
gledajući se čežnjivo onog leta,
sluteći da su nam prijatelji sličnog
senzibiliteta.
Vidiš, draga, odgovor na pitanje
koje si mi postavila,
mnogo je složeniji nego što si
možda očekivala,
ali ako si umorna,
ako su te kinjili i dosadom gađali,
ako nisi raspoložena da ti crtam algoritam
ovog komplikovanog psiho-fizičkog procesa,
onda, da, draga,
jebao bih te.
Bojan Marjanović
Devet mjeseci
Ne izlazim
Ispod tuša
Opirući se ludilu
Pjevušim scenarij
Kišnog čovjeka
Svih ovih mjeseci
Ne možeš me prepoznati
Darežljiv napajam
Presušene bunare
Piskutave ptiće
I isprintani pijesak Sahare
Noću sanjam stojeći
Kao lijepi lipicaner
U đakovačkoj ergeli
Čijom je rukom
Zavrnuta slavina
U trenutku oborenog
Svjetskog rekorda
A tek sam isprao
Znoj prašinu
I višak leukocita
I premda ne žalim
Hipotetsku čistoću
Krika izronjenog
Iz plodne vode
Maramicom za plač
Brišem kapi s podočnjaka.
Slavko Jendričko