Dok sam mu milovao obraze

Koga da okrivim

Što se ne mogu sjetiti oblika njegovih noktiju?

Koga da okrivim

Što moram pamtiti njegovu podignutu ruku

Njegovu posljednju poruku koju smo zaboravili dešifrovati?

Koga da okrivim

Za tišinu koja je te noći rasla izmedju seoskih kuća ?

Koga da okrivim

Što sam istu tu noć zaspao nepokrivenih nogu, bijelih, dječijih,

Dok su legionari puštali svoje olovne žalce kroz njegovu utrobu?

Koga sad da okrivim i čije ime u kletvu da spustim

Dok milujem, u mramoru ostavljene, njegove obraze?

Elvir Kopić


Published: 17.01.2013.
Classified as: Poezija
Comments: 0
Author:

Discussion: Total 0 Response

Leave a Reply

Your email address will not be published Required fields are marked *

*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

  • Follow Tragovi

    • Facebook
    • RSS

    Do you write poetry?

    Send your poetry to tragovi.blog[at]gmail.com
    Successful entries will be published.