Nebo nad krevetom

Mala kazaljka juriša ka broju tri.
Izvršio sam udar na frižider.
U sobi se čuje cviljenje Majlsove trube.
Krevet se smestio ispod mojih leđa,
a knjiga razbaškarila u rukama.

U mislima mi
desetine ženskih
plavookih muza,
duhovitih opaski koje silaze
sa nakarminisanih usana,
zavodljivih štikli koje imaju
starlete na sebi
i
jedna što je ostala da me čeka
na železničkoj stanici.

U mislima mi
tone i tone
časti, dobrote i ponosa
koji su neravnomerno raspoređeni
u sve te nepoznate i daleke ljude
i
banda namćora
sa kojima pijem belo vino
i delim vazduh.

U mislima mi
sva ta prašina
i sav sjaj specijalnih izdanja
ponosa svetskih biblioteka,
kinoteka i muzičkih prodavnica
i
ti poneki naslovi
koji su promenili
moj sat,
dan, period,
život.

Tanka, razvučena linija
između ušiju
koja obavija moje
neobrijano i zgužvano lice
govori da je nesavršenstvo
najveća lepota koju imam.

Lepota zbog koje mi nije žao
što nikada nisam imao krila.

Bojan Marjanović


Published: 01.10.2011.
Classified as: Poezija
Comments: 0
Author:

Discussion: Total 0 Response

Leave a Reply

Your email address will not be published Required fields are marked *

*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

  • Follow Tragovi

    • Facebook
    • RSS

    Do you write poetry?

    Send your poetry to tragovi.blog[at]gmail.com
    Successful entries will be published.