Ajkulina zemlja

Izletnim brodom do otoka.
Sunčani ocean drijemucka.Okolo mene kapi vrele samoće. Nad mojom glavom plava nebeska školjka sa zlatnim biserom u sredini. Riblja domovina se valjuška. Vjetar je na drugoj strani planete.
Stomakom i opasačem sam se oslonio o ogradu.
Oči slatko boluju od širine i tišine.
Pokatkad… Vrlo rijetko… moje disanje. Pokatkad, delfini, morski umjetnici. Naviknuto i bezbrižno razbacuju horizontom svoje vrijeme.
Urone. Izrone. Gore, dolje.
Lutaju.
Dolje. Gore.
Jedino oni i ja na ovom svijetu se odmaraju , umarajući se.

William Bilkić


Published: 08.08.2011.
Classified as: Proza
Comments: 1
Author:

Discussion: Total 1 Response

Comments: 1 to “Ajkulina zemlja”

  1. Lidija Papić says:

    Ovo je predivno!Pročitala sam u jednom dahu,više puta!
    Naslov je fenomenalan.
    Ceo život je kao jedna Zemlja, a ajkula je prokleta smrt u toj zemlji!
    Antologijska priča.

    Lida

Leave a Reply

Your email address will not be published Required fields are marked *

*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

  • Follow Tragovi

    • Facebook
    • RSS

    Do you write poetry?

    Send your poetry to tragovi.blog[at]gmail.com
    Successful entries will be published.