Sasvim obično veče

/Posle kapućina u ”Dorijanu Greju”, Beograd/

mikroskopski detalji
svakodnevnice
razarajuće dejstvo
filantropizma
svakako
odglumljenog

To se očekuje od mene, zar ne?!

bila sam veličanstvena
(i) večeras
smejala sam se
odozgo
aplaudirala
odozdo
nad vama i sobom
nakon svakog uspelog čina

Ali, to se traži od mene, zar ne?!

Sada je bolje da odmorim
sutra
me čeka
nešto
teža uloga
voajera.

Ah, kad bi mi makar jednom dopustili da plačem.
Direktno u kadar.

Gordana Vlajić

Zemljotres

Čiji li to život postaje bezazlen
Ta zar svemir nije siguran i tih
Ta zar su sve zvezde za trenutak zgasle
U naporu zemlje da izrekne stih

Da li je to zavist i želja obala
Da nad sobom čuju vapaj pomoraca
Ili su zbog mene složno zakucala
Skupljena ko jedno srca svih mrtvaca

Nikola Živanović

Skrivena pesma

o.k.
hodnik čaša i rastojanje
pustio sam te pod prstima
među pikavce
o.k.
ne znaš se smejati
umorna si od ruke
između nogu
o.k.
kad pričam
imam razlog biti sam
između zuba
o.k.
jezik je estetika
tišine
među nama
o.k.
ovo su bore
ožiljci strasti
između čaršava
o.k.
idemo dalje
dok muzika nestaje
iza ugla sjećanja

Jurak ot Petrof

Ovaj grad

Grad je hladan i tmuran
TV više i nije zabava
i sve mi liči na propali vikend,
u gradu suza i prokletih snova.

A ona je usamljena, hladna
niko ne želi da je utešni princ
no možda za flašu nekog jakog pića,
kap po kap i gura u to….

Bila je željna, ljubila je tako
bila je vrela, grejala je jako
bila je svet, spuštala na zemlju
bila mi je sve, budila mi strepnju.

Zadimljeni grad, težak je vazduh
nema više lakih, punih uzdisaja
muči me groznica u gradu promašaja
opet sam, opet sam ja….

Nemanja Tobić

Lako je Surovi

Lako je
hromom čoveku,
štaku
nogom izbiti;
slepom,
prst u stakleno oko nabiti;
bezrukom
drugu ruku slomiti.
Lako je Sirovi
gluvo-nemom se smejati;
nemoćnima u kavezu
zlobom se keziti
i leptiru čiodu
posred ledja
probiti.

Lako je
Surovi-Sirovi.
Lako je
ptici pero počupati.
Lako je
čoveku zavoje potrgati
ranu širiti, širiti.

Lako ćeš na tlo baciti
hajde probaj mu štaka biti,
mrak mu sa očiju skinuti,
druga mu ruka biti.
Hajde probaj,
sluh mu povratiti;
moćnim se lavovima keziti,
nemoćne osloboditi
leptiru život vratiti.
Hajde probaj
ptici pero izrasti
čoveku zavoje zamenjiti
ranu mu u tačku skupiti.

‘Ajde Surovi!!!
‘Ajde nadmoćni!!!
Sta čekaš?
Probaj uceniti, rušiti, rugati se
onima koji su zdravi
nezavezani.

Probaj
Surova gnjido
bez trunke primisli:
Moglo se to i tebi desiti!!!

Jelena Stojković Mirić