Tragovi ledenih opeklina

Ne moram ni pogled spustiti na tlo
Osjećam svim svojim tijelom to, mrtva si
Iako učini mi se ponekad da ugledam
Tvoj posljednji vreli dah i teški pad

Snijeg se tad počeo krvavo bojiti
Bol nije nestala zajedno s tobom
Ostavila si za sobom dušu i trag
Poput crvenih santi u srcu plove

Padao je snijeg na tvoje zaleđeno lice
A nisam ti uspio dočarati svoju patnju
Još uvijek samo bespomoćno ležiš
Koliko si puta danas udahnula?

Sve to razdiralo je moju propalu dušu
Naučio sam, odupri se na početku
Nikada nisi dolazila na vrijeme
Pitam se što drugi rade na badnjak

Anja Tkalec


Published: 20.02.2008.
Classified as: Poezija
Comments: 0
Author:

Discussion: Total 0 Response

Leave a Reply

Your email address will not be published Required fields are marked *

*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

  • Follow Tragovi

    • Facebook
    • RSS

    Do you write poetry?

    Send your poetry to tragovi.blog[at]gmail.com
    Successful entries will be published.