Znaš šta, više nisam mačka.
Ne grebem, ne predem, ne verem se po drveću.
Ne sijaju mi više oči u mraku.
Nemam ni devet života.
Da l’ beše devet ili sedam?
Nebitno, imam samo jedan.
Sad sam riba.
Takvu si me hteo.
Eto mene tebi takve onda.
Ali da prestanem da te volim
na to me nikad nećeš naterati.
Ne možeš mi ljubav ubiti.
Samo da znaš.
Suzana Janačković Živković
Videla sam već ovu odličnu pesmu.
Pa, ti si ona što mislim da jesi. Tek sam sad pohvatala. 😛
Da, da … to sam ja 😉
Ne volim baš da ga citiram, ali leglo sad baš.
Hvala Moošema 🙂
Jaoooooooooooo, Tanjica tek sad ukapirala bokte 😆
Bravo bravo. :))
Moram da ti kazem.
Moram da ti kazem da sam juce ostavila komentar i nema ga 🙁
I ja sam video ovu pesmu , ali mogu uvek da je citam ponovo.
#Jelenaartpoezija
Ne znam zašto tvoje komentara stalno hvata aksimet, i baca ih u spam. Uvek ih čekiram kao not spam, ali ne vredi.
Moraću ipak svakodnevno da gledam taj deo.
Izvini 🙁
Drago mi je da vam se svidja pesma.
Hvala vam. 😀