Tag: Snježana Baković

svako jutro
uredno slažem
svoj naramak krivnje
i stavljam ga
sebi na leđa

nitko ga ne vidi
a ja posrćem pod njim

i nudim nagradu
i nudim zlato
i nudim svoje tijelo
onomu
tko mi ga skine s leđa

a kada tko
i posegne za njim

ja ga ne dam
kao da bez njega ne bih znala ni živjeti

Snježana Baković

preselit ću se na obalu
ponijet ću
ono što mi stane u džepove
ostalim ću nahraniti vjetar
zamotat ću se u plašt
zelene boje
živjet ću s nogama u plićaku
i otvorenom knjigom
na osamdesetsedmoj stranici

Snježana Baković

opet

balerine
s pletenicama od divljeg čička
u haljinama od meke paučine
i zlatnom prašinom na tabanima
plešu posvuda

mađioničari
s džepovima punim iluzija
paunovim perom na šeširu
i rukama od cimeta
rasipaju trikove

samo za mene

Snježana Baković

urazumi se
vele mi ljudi
koji za sebe tvrde da su dobri

( ja ne razlikujem više
dobre ljude
od onih drugih)

za svaki slučaj ne slušam

čekićem ti treba
utuviti u tvrdu glavu
kažu, a izgledaju zabrinuto

(moja glava je
kao mokra spužva
upila toliko toga prije njih)

sve im je uzalud

Snježana Baković