More zvano život
Nežan dodir,
Poput svile.
Tihi zvuk,
Naših srca.
Strah,
Koji nas ispunjava.
Želja,
Koja nas održava.
Dugi pogledi
Između jezera
Koja sramežljivo gore.
Spojene ruke,
Zagljena tela,
Začarana srca,
I samo jedna duša.
Zamišljeni poljupci,
I milovanja,
Postaju istina
I razarajuća radost.
Talas ljubavi,
Vodi nas daleko
U beskonačnost
Koju more,
Zvano život pruža.
Jovana Trbojević
Ko sam ja?
Ko je osoba ta,
Koju gledam u ogledalu,
Svaki dan,
Ko sam ja?
Koja je sudbina moja,
Koju iščekujem,
Svaki dan,
Ko sam ja?
Zaboga, kakva sam osoba,
Dobra ili loša?
Lepa ili ružna?
Ko sam ja?
Živi stvor,
Ili lutka,
Koja nepomično sedi,
Zar postojim ja?
Ili sam plod mašte?
Možda sam nestvarna,
Kao mala vila,
Ko sam ja?
I kako to da otkrijem,
Ko sam ja?
Osoba koju gledam u ogledalu,
Osoba koja ima sudbinu,
Čudna, ali stvarna,
I samo svoja,
Sve sam to ja.
Jovana Trbojević