A R G O – VARIJACIJE<\/p>\n
Sam si pod Argom
\nPucketa trulo drvo
\nProdire kroz tkivo drva sitni,o\u0161tri,\u017euti pijesak i pada ti na lice
\nNespretno podi\u017ee\u0161 ruke
\nPijesak izme\u0111u prstiju klizi nepovratno prema tvojim o\u010dima
\nPotpuno se opu\u0161ta\u0161
\nPijesak je pomalo vla\u017ean
\nSjenka trulog trupa dovoljna je za tijelo
\nSvjetlost te djelomice pokriva
\nSklapa\u0161 o\u010di i sanja\u0161 po\u010detak,po\u010detak svih po\u010detaka
\nPrvi val mo\u0107nog broda
\nPrvi pogled pedesetorice<\/p>\n
Onda kada se brod uru\u0161i,sam u sebe i stopi se s ravninom zemlje
\nPotpuno \u0107e\u0161 biti sam
\nBez ikoga
\nOstaju ti samo tragovi u pijesku
\nOni te prate u stopu<\/p>\n
Kada do\u0111e onaj dan i brod umre
\nDo\u0107i \u0107e novi heroji,naivni junaci,ubojice i plja\u010dka\u0161i,vladari i tirani,ljubavnice i nade
\nKada brod sasvim nestane
\nNitko te se ne\u0107e sje\u0107ati
\nI ne\u0107e nitko znati da je olupina neko\u0107 bila tvoja<\/p>\n
Za trenutak si se odmorio
\nProtrljao si nervozno o\u010dne kapke
\nPrsti su ti prekriveni finim zrncima pijeska
\nPotrebna ti je voda
\nMora\u0161 iza\u0107i iz sjene poluraspala broda
\nIza\u0107i iz sjene,tvoj je prioritet
\nO\u010di te peku,ali ne toliko da bi se odjednom izlo\u017eio suncu
\nOstaje\u0161 le\u017eati s polo\u017eenim rukama pored tijela koje nevje\u0161to krije mogu\u0107nost skoka
\nSmiruje\u0161 se,tijelo se opu\u0161ta
\nZrnce pijeska otklizilo je niz vla\u017enu stazu suze
\nOpet sanja\u0161,\u010duje\u0161 \u0161um vode i vesala<\/p>\n
Pri prvim znacima ve\u010deri,vrlo sporo,ote\u017eano gotovo,s mukom nekako nedoraslo,izviruje\u0161 ispod natrulih,tek nekoliko preostalih rebara broda
\nNi\u0161ta ne zapa\u017ea\u0161,iako su ti o\u010di sjajno naviknute na mrak
\nNema nikakvih pokreta,ni\u0161ta se ne mi\u010de,doista,sve miruje
\nDvoumi\u0161 se,krenuti ili ostati?
\nZate\u0107i \u0107e te svjetlost nespremnoga
\nSvejedno je,nije ovo prvi uzalud potro\u0161eni dan
\nVra\u0107a\u0161 se i lije\u017ee\u0161 u sigurnost mraka brodskog trupa
\nZadovoljan si,jo\u0161 di\u0161e\u0161<\/p>\n
U ponekom snu brod mirno lebdi na ravnoj,mirnoj vodi,na uljem presvu\u010denoj povr\u0161ini
\nSvi stoje na brodu i gledaju,ne\u010dujni su
\nDan bez vjetra
\nVesla su uvu\u010dena
\nMir
\nSpokoj<\/p>\n
Izme\u0111u napuklih rebara vlagom i ranama nagrizenog trupa broda i prvih valova mala je udaljenost
\nJedan bi skok bio dovoljan
\nNo za takvo \u0161to u\u010diniti vremenski je tijek pregolem
\nTvoja je hrabrost ostala u nekim zaboravljenim,minulim danima
\nValovi te gotovo dodiruju,osje\u0107a\u0161 njihova rasprsla tijela na vr\u0161cima prstiju
\nOsvr\u0107e\u0161 se unatrag,broje\u0107i izvijena brodska rebra,ni sam ne znaju\u0107i za\u0161to broji\u0161 s lijeva na desno,s desna na lijevo i sve si bli\u017ee moru
\nZariva\u0161 prste u pijesak,spu\u0161ta\u0161 glavu,sklapa\u0161 o\u010di i klanja\u0161 se moru
\nNapokon<\/p>\n
Samo jedan zaveslaj
\nSamo jedan zamah obe\u0107ao si sebi jo\u0161 one ve\u010deri,smrznut i posti\u0111en,skriven u tami trupa broda
\nOsjeti vjetar,neka ga prepozna tijelo,udru\u017eite se u jedno,postanite isto i plovite
\nSamo jednom valjalo bi zaploviti,slobodan,oslobo\u0111en
\nSanja\u0161 kako truli komadi\u0107i padaju po tebi,ostaci broda se uru\u0161avaju,tijelo broda sve je ranjivije a i ti
\nSanja\u0161<\/p>\n
Pod zvijezdama ste sami
\nTi i tvoj mrtvi brod
\nPratitelji jedan drugoga jo\u0161 odavna
\nPonekad vas tu\u0111e vatre griju
\nNjegovo drvo \u010duva\u0161
\n\u0160to du\u017ee bude disao pored tebe i ti \u0107e\u0161 zajedno s njime<\/p>\n
Sje\u0107a\u0161 li se davnih plovidbi s razbje\u0161njelom posadom
\nOh,tko su oni bili?
\nTek se nekih lica sjetim i rijetko do\u017eivljaja
\nSje\u0107a\u0161 se li se ovoga broda i njegovog izrastanja u legendu?
\nSvega se ipak dobro sje\u0107a\u0161,samo si ti zaboravljen
\nZbrisan u pam\u0107enju<\/p>\n
Kljun broda silovito,ljutito udara u valove,rasijeca ih,sjuruje se u njihovo tkivo i jedri,ravno naprijed,pod napetim crvenim suncem jedrilja
\nMiran si,to je samo prisje\u0107anje
\nSada ne bi izdr\u017eao sna\u017eno podrhtavanje broda,zvi\u017eduk vjetra,hropac jedara
\nNe boj se,gledaj otvorenih o\u010diju
\nIpak,bio si,ratnik,moreplovac,osvaja\u010d<\/p>\n
Muka<\/p>\n
Mu\u010dno ti je iza\u0107i,pojaviti se na svjetlu
\nSjene brodskih rebara ocrtavaju se na tvome starom tijelu
\nSuha,\u017eu\u0107kasta ko\u017ea,prljava
\nRijetka kosa,gotovo uga\u0161eni pogled
\nTo si ti,sjena davnog vo\u0111e
\nTo si ti,oli\u010denje stanja broda s kojim si nekada tako sjajno plovio,izme\u0111u opasnosti i katastrofe,sre\u0107e i osame
\nTo si ti,spoj starog \u010dovjeka sa ostacima staroga broda
\nVi ste jednostavno dotrajali i samo vas \u010dudo dr\u017ei na \u017eivotu<\/p>\n
Negdje daleko,netko je podigao jedro i otisnuo se na more
\n\u0160to on tra\u017ei?Plijen,\u017eene,pustolovinu,utjehu?
\n\u010cvrsto dr\u017ei kormilo nadaju\u0107i se povratku u vode,kroz koje bi sada lagano klizio
\n\u0160to on o\u010dekuje?Stizati uvijek?Biti ispred drugih?
\nPramac se uzdi\u017ee,brod zadrhti do krme i utone izme\u0111u valova<\/p>\n
Iza plovidbe uvijek slijedi nespokoj
\nNitko se preveslanih i prejedrenih pravaca ne \u017eeli sje\u0107ati
\nValja uvijek i\u0107i u susret horizontu,svjetlu,vremenu
\nTako se mo\u017ee izbje\u0107i zaborav
\nOnaj tko ne zaboravlja.budi umirene slutnje,otkapa minule i sahranjene opasnosti
\nOnaj tko ne zaboravlja,otvara svoju utrobu i srce silama straha
\nOne se ugnijezde i rastvaraju mornara<\/p>\n
Kada te preplave mra\u010dne misli i po\u010dnu te ne\u0161tedimice izjedati,te\u0161ko \u0107e\u0161 se do\u010depati spasa
\nKada te obuzme crna plima iz vlastitoga tijela i zapo\u010dne tu utapati,te\u0161ko da \u0107e\u0161 ugledati sutra\u0161nji dan
\nKada te sustignu sve one ru\u017ene rije\u010di i mislli koje si davno izrekao i pomislio,te\u0161ko da \u0107e\u0161 ostati kakvim si bio
\nKada potpuno onemo\u0107a\u0161,od tijela prah,od du\u0161e mrak,jednostavno zatvori o\u010di,tu gestu ti nitko ne mo\u017ee oduzeti
\nKada sve svr\u0161i i od tebe ostane samo pokret kako umorno sklapa\u0161 o\u010di,spa\u0161en si<\/p>\n
Valjalo bi slijediti struju,ukoliko te ve\u0107 nije povukla
\nMorao bi pratiti let ptica,ukoliko te vjetrovi ve\u0107 nisu usmjerili
\nBudan sanja\u0161 o velikom plijenu,sol ti se talo\u017ei na licu,rukama i nogama
\nNa otvorenom si moru,slobodan,potpuno neovisan,koliko samo mogu\u0107ih pravaca kretanja
\nNajradije bi ovdje ostao,pomalo zano\u0161en valovima i vjetrom<\/p>\n
Na zlatnom \u017ealu,pored mrtvog broda poku\u0161ava\u0161 se sjetiti,tko si,tko si bio?
\nDoista,tko si?
\nVidi se tek ispod izderane odje\u0107e istro\u0161eno tijelo,toliko ti je ko\u017ea ru\u017ena da se ni o\u017eiljci ne vide
\nDoista,tko si?
\nVo\u0111a jedne davne dru\u017ebe,od koje danas nije puno ostalo
\nI brod ti je posve dotrajao
\nOd njegovih ostataka ni vatre ne bi gorjele
\nDoista,tko si ti,nepoznati?<\/p>\n
Jo\u0161 se ponegdje vide ostaci davnih vatri
\nTragovi nogu su izbrisani
\nPijesak se uskome\u0161ao,sudario se s plaze\u0107im valovima i lice zemlje prekrio zaboravom
\nTko je palio te vatre?
\n\u0160to je njih dognalo na ove obale?
\nStrah,plijen,bijeg,plja\u010dka,mo\u0107?
\nTko je palio davne krijesove?
\nPoneki umorni bjegunac kome se kasnije izgubio svaki trag
\nJedva spa\u0161eni moreplovac koji se tih doga\u0111aja niti ne sje\u0107a
\nTko je odr\u017eavao no\u0107no svjetlo?
\nNetko sasvim nepoznat,nestao sasvim
\nTragovi govore o plamenu,ne o \u010dovjeku<\/p>\n
Vrati pronalaza\u010dima njihove karte
\nIzbri\u0161i svoje pravce.ostavi \u010disto lice plova
\nVrati prevarenim moreplovcima samo dio plijena
\nMo\u017eda njihovi potomci povuku kletve
\nVrati lukama njihovu mo\u0107 i mir
\nI ti \u0107e\u0161 se njima koristiti
\nVrati doga\u0111aje na njihovo mjesto
\nOtpuhni pra\u0161inu s drevnih zbivanja i oslobodi se svega<\/p>\n
Miroslav Pelikan<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" A R G O – VARIJACIJE Sam si pod Argom Pucketa trulo drvo Prodire kroz tkivo drva sitni,o\u0161tri,\u017euti pijesak i pada ti na lice Nespretno podi\u017ee\u0161 ruke Pijesak izme\u0111u prstiju klizi nepovratno prema tvojim o\u010dima Potpuno se opu\u0161ta\u0161 Pijesak je pomalo vla\u017ean Sjenka trulog trupa dovoljna je za tijelo Svjetlost te djelomice pokriva Sklapa\u0161 o\u010di … Continue reading ARGO – VARIJACIJE<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[5],"tags":[134],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.tragovi.com\/poezija\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1378"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.tragovi.com\/poezija\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.tragovi.com\/poezija\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.tragovi.com\/poezija\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.tragovi.com\/poezija\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1378"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.tragovi.com\/poezija\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1378\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1433,"href":"https:\/\/www.tragovi.com\/poezija\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1378\/revisions\/1433"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.tragovi.com\/poezija\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1378"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.tragovi.com\/poezija\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1378"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.tragovi.com\/poezija\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1378"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}