ROCK N ROLL

Pomama užurbanih glasova
i revoltirani akordi u glavi pesnika
navode me da lagano pojedem
reč po reč, stih po stih
i čitavu pesmu.
Kažu da je neko ko oslikava svoje pesme
abnormalno inspirisan.
– Trenutak pada u ponor samozvanja-
kažu oni veliki.

Nikada nisam znao da napišem pesmu,
uvek su tu bile nabacane reči.
Pesmu je kucala pisaća mašina.
A ja sam oduvek živeo u drugoj koži,
u predstavi kojoj nije trenutak.
Ponekad, čak, zastanu mi misli u glavi
i onda se prenemažem.

Probudim se u grobu zasut pesmama
i osetim kako cveće niče iz mojih grudi.
Okrenem se ka Suncu i osetim kako je
taj bitan trtenutak prošao.
U tom trenu ugledam Mesec i
grad koji tone u san, unapred napisan.

Sanjao sam Rock n Roll bend.

Jaroslav Kiš

Polovine starih prijatelja čekaju ukrštanje kod Kosjerića

Oženio sam se.
Ona je žena mog života.
Imam i ćerku, Maju.
Ali, opet sam se zaljubio.
Studira španski.
Idem da je vidim.
Ti?

Ja nisam.
Konačno sam našao posao.
Konačno…
Dobro me plaćaju
ali stalno radim.
Moram od nečega da živim.
U stvari
pišem.
To je jedino što radim.
Od toga i živim.

Dva tupa pogleda.
Čitav život čekamo ukrštanje kod Kosjerića

Veljko Lađevac

Elementarna taktika … uvažavanja

godina je na izmaku. dobro se i držala, (imala je posla s nama) šta sve preko nje nije prešlo i prošlo; a i preko nas, u kafani “el grande geriljos”!
formirana momčad je spustila “donja ledja” na tvrde stolice. zagrebački je došao u “uhapšenim”: košulja, spitfajerica od sina. faza dekorativnoga pomladjivanja. naručio je sok? katarini pukne koncentracija pa mu jednom ti… jednom vi, oslovljava. gazda mario se čudi toj kulturi, nekome reći Vi? zagrebački je sok oprezno spustio u “bunar” (želudac), i zinuo kao da je zvezda dala bayarnu. a tako dva razlike. pre prvoga poluvremena!?
kaže da testira jetru? rekaciju i rekreaciju jetrenu.
gazda brljave kafane je opet sve u kuhinji posesivno ofarbao? i sin je tome moderan. žuti kao rumunjska zastava. kad “s(laže)”priču na koncizan je način, lasica hiperaktivnosti.
takve alma-granata posebno prezirna i kratkoga fitilja. neku eventualnu ocenu pozitivnu mariu-mamalazu se može dati samo iz veronauke. sve imam u glavi, ali u srcu ništa! tako su ga fratri izdresirali, stalnom tučom. u medjugorju.
sklon je proricanju ratovama takvih kolko hoćeš kod nas. lako naći.
u kojima neće sudelovati kao zagrebački, i zagovara izolaciju, da njegov džep ne oseti “lakomost proricanja”. to je kolokvijalno papagajstvo, gorko voće ideologije koju samo stvorili.
Očekivalo se dolazak tandema-Gerilac-Milan i Alma-Granata. Dva “pistolerosa” sa pampa Južne Amerike!
do toga časa smo slušali mizernu menicu gazdinoga malagradjanskoga miljea njegovih sličica ratova i strategija.
zagrebački je za svaki slučaj, predlagao da se oformi “staniste-kavez”, jer tko zna kakva će zver biti u tandemu!?
pa da gerilčeve ženetine kažu: “gle s kakavim majmunom smo imali odnose”!
“lamunja” je intervalno, odizao “donja ledja” i opaljivao sačmu; od koje “kolje za oči”. takav mu je i karakter.
ušli su!
to je bilo napajanje stecevinam revolucija… postupci se nisu radikalno promenuli u elaboraciji.. šta su sve asanirali za nekoga novoga Gevaru.
zagrebački je nanjušio da se tandem “naglo” vratio jer su bili izbori za kapitalnoga mufljuza. tamo daleko. koji će naredne 4 godine masirati kamermane i narod i gajiti svoj konto.
vala… ocenio je to solidno, mada je sve predvidljivo. za njega kažu da je bio pružni radnik u zgb? a po noći je razvazao medicinu dežurnim bolnicama i krao noću noćna-izdanja-novina. tako je postao samouk. navodno je najviše voleo u noći na svacicevom trgu, kad su noćne dame posrnuloga morala imale pauze… da se raspričaju. o svemu, pa i o tehnici “upražnjavanja”. to krije posebno.
kako su na ručkove pristizala lokalna finija gospoda, katarina je navukla paravan, jer smo previše pitoreskni.
izbori jesu, ali nama je rekordno pala popularnost. nekima i u braku. glavni sratezi su došli… sa pampa, pa nam je nada prijevremeni izbori. salonski(a)teizam, radikalizirati. tko najviše pije, ima pravo na “sveže” rukoveti ideja. šta ja znam, ima ljudi s kojim nikada ne možeš biti u prvo licu množine, tobože neka pelerina stava, koji je na kraju izdaja.
zabavili smo se bazdiranjem želudaca i svadjom izbora. kako ona koja se ni na orgazam ne može nasmešiti, a lukrativno sebe nudi za ove izbore? Ladna ko špriceri na “ponudu” dve hokejaške momčadi.
pa i frigidna bi marširala parolom. dostaaa… dosta.
takva bi i za stolicu kancelarsku, i bi za stolicu…
gerilac je naglo (od)makao paravan… da alma granata može pompezno umarširati. dojmljivo lakejski je to protokolom ucineo.
zagrebački za malo nije “opalio” sa stolice, kad se zagledao u almu.
lice je bilo zbrčkano, kosa ogarbana “grüne”, a odmah se videlo da je desno oko umetno, i umetnuto! u “klasnoj borbi”, neki je student medecine to ofrlje odradio. taj je iz anatomije falio već na prvoj godini, a s takvim indeksom pred “babu”… radje makljaža. tako se spasio očeve represije, koja ga je živčano držala… uredjivanjem alminoga “časnoga lica”.
gerilac je treniranom mirnoćom odložio na stamtis ratne rekvizite. nož skakavac, demomtiranu bombu, nešto praška za trovanje izvora, “trave”, probušeni orden i kurtone. onda je sve prezreno pogledao fiksiranom tuzbom… na jeziku. i ispružio ruku na, pozdrav kao gruco marx. “za gerilu”, desnica mu je bila… a tako u visini fiskultire 1939. god.! tada se glasao za takve pozdrave.
tu je zabrljao, a naše oči su propustile… u tuzbi. Krivi smo.
gadno je trzao nogom, ispod koljena.
“dok ja i alma smirujemo sitacju preko base, vi ovde ništa ne radite, aaaa”
svi smo bili zauzeti nekim trivijalnim banalnostima. trebalo je izdržati pogleg gerilca. kako je tek političarima u parlamentima!?
katarina mu je donela još jednu stolicu, za nogu koja se “bacekala-trzala”, pa da je ravnotežom smiri. sitni geler mu je ispitivao žilu ispod koljena, a tretman. smirivanje stolicom.
onda je tračao almu da je brljala u borbi? bacala protivnicima parole, a “friske” bombe nije…
pa ih je “vredjala”: “j… ce vam gerilac sve… do kokoši”!
radi kontraproduktivnosti, diktator ih je poslao avionom pun zlata… do švicarske. navodno su morali iskakati, jer je pilot imao “propadanje”, i alkohola u krvi i pogledu.
pa kako ste dosli?, pitao je zagrebački gledajući ih kao pas koji ne donese ništa a ne usudi se gazdu pogledati. lovca.
stopom, kaze alma, ali je nitko nije direkt gledao.
a kaže da je “lokva” (okean)duboka. kao i njena misao.
posebno se izvredjala na carini kad su je “pipkali” da vide jel oko mozda “dragi kamen” pa švercuje.
opet se zagrebački usudio pitati zašto je celo tako posebno belo? to mi je s guzice derao student, pa me krpio. kaže ona, jer je geler imao neko “eko-oranje”!
onda je ona tračala gerilca. da je sve diktatorove dame “izrešetao”, a taj pilot-projekt će za devet meseci biti stabiliziran. vojna “termin-logo”. i da je uputeo gevari poruku… da se nadju? manjana”, a uz to “opravio” litru mučenice. manastirske, koja može sve revolucije pokrenuti…
almaaa, pa kako je taj student to kružno tebi na glavi operirao, aaaaa. treće pitanje zagrebačkoga je bilo očekujući bar flašu u glavu, ako ne kompletnu “municiju” (sanduk piva secenoga).
pa šestarooooom!
s nogu se sazvao sastanak konspiracije iza paravan. s kojim programom pred izbore? Eeeeej, de ćeš breeee, vrći se!
zagrebački kaže da imam udarni slogan koje će sve partije akceptirati.
“ne daj svoje radno mesto, i tako će ga uzeti”!
istraživacki instituti će dati mišljena, a glasači su formalnost. formalno mišljenje “sniženom cenom”.
koja utopija socijalna može zaustaviti fundamentaliste lopovluka?
u gradsku struktur se uputeo zahtev da se registrira prirodna stranka: “pravo tumora protiv coveka”!? u ironiji depresije dijaspore i elegije…

Mirko Stanković heidenheim u baden-würtembergu

Prošle su godine Sofija

Video sam te Sofija,
obukla si na nago telo ljusku oraha
zakačila dva končića
i ljuljala se u njoj,
činilo se da si zaštićena.

Video sam te Sofija,
pretvorila si se u zrno graška,
sedela u mahuni
u društvu ostalih graški
i opet, opet bila sama.

Video sam te Sofija,
na obali mora
sakrila si se u onu spiralnu školjku
primakao sam se bliže
šumila si nešto o dubinama.
O dubinama čega, Sofija?

Video sam te onog jutra
trčala si niz stepenište zgrade
mislio sam da je vetar
odnekle doneo listić platana.
Tako si trčala Sofija.
Naglo si sela
oslonivši glavu na nevidljivo rame
i zaplakala.
Stepenice su hladne, Sofija!

Pomešao mi se miris
stare zgrade
oraha
mora
šuma.
Zbunio sam se kad si ustala, Sofija
niz tvoje lice
niz haljinu
skliznuli su kristalčići
zazveckali po stepeništu,
par njih mi se zaustavilo
pred nogama.

Zbunio sam se Sofija,
nikada nisam video lane sa takvim očima,
nikada nisam video vrapca koji plače.

Zbunio sam se Sofija,
mislio sam da su ti iz džepova ispali klikeri,
mislio sam da sa sebe stresaš prašinu,
mislio sam da grmi,
ne znam više šta sam mislio, Sofija.

Zbunio sam se
umorna lala digla je glavu
prošaputala
idemo dalje
baš kad sam pomislio da u njoj snage nema.

Prošle su godine Sofija,
još se saplićem o one kristalčiće
zazveckaju niz stepenište
kao da si ih sad prosula.
Znam, prošle su godine Sofija,
al’ ponadam se da si se vratila.

Zasto ti nisam prišao
onda,
položio ti svoje rame?

Prošle su godine Sofija
srećem te samo u svojim pesmama
nisam te ni poznavao,
ne znam ni kako se zoveš.
Sofija?

Jelena Stojković Mirić

Život i sto

Posvećeno Slavku Lebedinskom

Srce bubreg želudac i sto
na stolu sam kusao pasulj
nekad s mesom nekad klot
onaj u Resniku beše bolji
čistio sam na njemu pirinač
u redu trebio
i posle jeo sutlijaš
rešavajući ukrštene reči

Peo sam se na svoj sto
da uhvatim svet za
i svet mi se smejao-jao
sasvim opravdano
bio je niži od mene

Na tom stolu sam ti pisao
pisao strasna pisma
pisma koja su te dovela dovela
i ti si sedela na stolu sedela
gola gola gola si sedela
i ja sam ti ljubio kolena
uobražavajući da si ti Hana
a ja Davičo

Jednom davno ima otad dobrih
sa stola sam ulovio muvu
izbacio sam je s dlana
da leti od sveta do sveta
kroz jedan prozor

Na stolu sam držao glavu
poleglu glavu svoju glavu
kao glavu u škembetu
jer nisam znao šta da radim
zato sam lupao glavom
o tablu stola o o o
o o o znači tri puta

Na stolu sam čitao
dugo dugo čitao
tvoje oproštajno pismo
s pravilnom interpunkcijom
a najviše uzvičnika
u kom mi prebacuješ neverstvo
sasvim opravdano
ne pismo već neverstvo

Jednom sam se srušio
o da srušio ispod stola
nisam mogao da pronađem krevet
i tu sam zaspao ispod
ispod svoda stola
sanjajući da kraj mene
protiče Moravica

Moj život je prepun stola
pun prepun stola i njegove šume
i vetra u granama vetra
u toj drvenariji
nekad je kucalo
hrasta srce

Beograd, 8. april 2009.

Velibor Mihić

Praznične slike

sutra je praznik
ne znam tačno koji
ali moja porodica slavi
sutra ćemo svi obući novu odeću
i obuti nove cipele na naša nova čista tela
i svi ćemo čekati ispred pegavog ogledala
u kojem uvek izgledamo stariji negoli uistinu jesmo
ne znam zašto
ali sutra ćemo se i voleti više nego inače
(ili će to samo u ogledalu tako izgledati)

sutra ću pokušati da ustanem dovoljno rano
i da opkoljavajući jutro
uhvatim malo sveže zore za naš svečani stol
mislim da će tako biti više svetlosti u našem domu
i videćemo se jasnije
i možda će baš tada
između nas poteći neke nove guste reči
koje će nam biti hrana
do nekog sledećeg praznika
kada nam više neće trebati pegavo ogledalo
da bismo videli koliko se volimo

Željka Radić Krekić

Nefer-plej

Ja sam sportista, doduše ne svojom voljom
Bavim se atletikom življenja, ako se to tako može nazvati
Utrkujem se na nepoznatoj dužini s preprekama
Staza ima na milione traka, delegati nikad ne znaju tačan broj
Moji najbliži trče u svojim trakama, bodre me svojim slabašnim glasovima
I ja njima dižem palac desne ruke u znak podrške
U prepunoj svečanoj loži imam navijače
Volio bih znati šta oni sada misle o ovoj trci, oni su svoju istrčali
Iz priča sam saznao da su me najviše bodrili dok sam klečao u niskom startu
Oni su tad uveliko trčali
Čuo sam i da su slavili dok sam se nesigurno opirao nogama o startne blokove
Pitam se jesu li imali razloga za slavlje
Ja nisam želio da se bavim ovim sportom
Nisam želio iz više razloga:

prvo – niko me nije pitao želim li učestvovati u ovoj trci

drugo – kakav je to sport u kojem nemaš trenera da ti pokaže neke finte

i treće – jebeš sport u kojem pobjednik na kraju ne trči počasni krug

sa zastavom na leđima.

Elvir Kopić

Tajna je u dobroj ishrani

Severina je jako lepa.
Božanski se osmehuje
dok tananim nožicama
hoda binom.
Svaka od njenih sedamnaest
kreacija je izgledala fantastično,
a Brega je samo začinio
koncert svojom pojavom,
taj stari lisac.
Petnaest hiljada devojčica
je razmazalo svoju jeftinu šminku plačući
i jedva uspevši u naletu emocija
da izusti kroz usne da
muškarcu treba samo kurva.
Petnaest hiljada devojčica je
mahalo svojim salom
i sudaralo se debelim guzicama
uz zvuke Breginih trubača.
Koncert se završio,
a zamrznuta slika osmehnute Severine
je stajala na mom TV ekranu.
Ta savršena žena,
pokupila je sve najbolje,
od anđela i porno-zvezde,
udara mi čežnju
dok jedem sendvič sa šunkom
i ne izgledam baš najbolje.

Ispod mog prozora
kisne starac.
On večeras
izgleda kao govno.

Nemoguće je u kontenjeru
naći i sendvič sa šunkom,
a kamoli pržene pirane,
kavijar i francusko vino iz bekstejdža.

Bojan Marjanović