Svaki dan

plima nas je jedna zapljusnula
primitivizma i samodovoljne
sladostrasti
u liftu
želimo dobro veče
i prijatno komšija
na poslu u autobusu ispred kase
jedna velika familija
licemera
slatkorečivih dobričina
dajemo krv
potpisujemo peticije
volimo brinemo saosećamo
zurimo u bolje obučene
jer njihova sreća je vidljiva
i opipljiva
milosrdni su bogatiji
i na sahranama tako zrače
ozbiljni su
a mi tako groteskni
zauzdani
ljubomorno zurimo u raku
naš život i nije naš
ako neko ne zaplače za njim

Zoran Trklja

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *