Treći program

U tvojoj podstanarskoj sobi
Kupamo se u ostacima Mihalićevog
Mora na Zrinjevcu
Slušajući treći program

Poslije emisije zajedničko
Tuširanje i ispiranje
Soli s tijela

Dvaput okupan
Zaronim u tebe

Uživajući u ronjenju
Tek načujem sadržaj
Emisije o nadrealnim selima

Tobom ugrijan
Zaliječio sam

Neliterarnu melankoliju

Ne hajući
Za ta napuštena sela

Gdje ljekovito bilje
Liječi bolesne kuće.

Slavko Jendričko

Testiranje svakodnevice

Prekrcan sam čistom
Energijom Ljubavi
A nisam u celibatu

Niti sam religiozna pjevica
Koju prodajem
Na Dolcu u sjeni katedrale

Simulirajući prodaju
Imaginarnog
Kontriram svakodnevici

U čijem Očaju
Dijetom testiram tijelo:

Sunčanice lignje
Pršut lubenice
Svinjski kare
Antibiotički češnjak

I urnebesne
Bradavice ženskih sisa

Samo površno gledam

Utrženim novcem
Mogao bih kupiti
Zrno za divlju pticu

Prazni džepovi
Uzavreli su mi
Provjetreni trbuh

Poput sunca
Iza katedrale.

Slavko Jendričko

Cinkaroš

Suosjećam sa svojim Zlom
Ono vlada slobodno od mene
I jezika na kojem pišem

Premda pismeno kažiprstom potpisuje
Sve što sam bilo kada
Promucao halucinirao izgovorio
Isplakao ili prešutio pri punoj svijesti

Brutalnije od mene u korijenu
Posiječe svaki njemu sumnjivi osjećaj

U ratnim ljetima
S puno krvi
I malo kiše
Pomlađujući travu
Obraduje stočare

Ostatcima muškosti
Povijest stisnem
U bračnom krevetu

I cinkam sebe u poznim godinama
Ljubavi u kojoj nas je ostalo tako malo.

Slavko Jendričko

Ginisova knjiga rekorda

Devet mjeseci
Ne izlazim
Ispod tuša

Opirući se ludilu
Pjevušim scenarij
Kišnog čovjeka

Svih ovih mjeseci
Ne možeš me prepoznati

Darežljiv napajam
Presušene bunare
Piskutave ptiće
I isprintani pijesak Sahare

Noću sanjam stojeći
Kao lijepi lipicaner
U đakovačkoj ergeli

Čijom je rukom
Zavrnuta slavina

U trenutku oborenog
Svjetskog rekorda

A tek sam isprao
Znoj prašinu
I višak leukocita

I premda ne žalim
Hipotetsku čistoću
Krika izronjenog
Iz plodne vode

Maramicom za plač
Brišem kapi s podočnjaka.

Slavko Jendričko

Koncertna šuma

Zima muzicira veprovim zubima

Preplavljen emocijama
Vrag sabotira smrt
Osluškujući šumski koncert

Uspavao je umorne snajperiste
Zaplesavši s hladnim zrakama siječnja

Ubrzo u hrastovoj kuli
Harmonija mi se igra živcima

Pripitim glasom Hemingway mi
Šapće na uho
Pubertetski zaljubljen sam u antilopu

Poslije posljednjeg hica

Dolazit ću ti sazdan od
Mjesečevih niti

Nećeš me prepoznati
Niti doživjeti sebi bliskim.

Slavko Jendričko

Dan kada je treći put propala Željezara

Nakon dvadeset sedam godina
Izlazimo kao poklane ovce,
Tako mirno,
Tako tiho

Pred profesionalnom kamerom
U mikrofon govori uplakana Izeta

Iako njihova povorka nehotice
Priziva sliku Tadijanovićevih ovaca

Prezirem sebe emotivno ravnodušna

Shvativši da sam dio gomile
Koja naklapa o viđenome
Ne sluteći dosege mahnitosti.

U Sisku, anno domini 2011.

Slavko Jendričko