Ajkulina zemlja

Izletnim brodom do otoka.
Sunčani ocean drijemucka.Okolo mene kapi vrele samoće. Nad mojom glavom plava nebeska školjka sa zlatnim biserom u sredini. Riblja domovina se valjuška. Vjetar je na drugoj strani planete.
Stomakom i opasačem sam se oslonio o ogradu.
Oči slatko boluju od širine i tišine.
Pokatkad… Vrlo rijetko… moje disanje. Pokatkad, delfini, morski umjetnici. Naviknuto i bezbrižno razbacuju horizontom svoje vrijeme.
Urone. Izrone. Gore, dolje.
Lutaju.
Dolje. Gore.
Jedino oni i ja na ovom svijetu se odmaraju , umarajući se.

William Bilkić