Igračka

Nemam ja tolike dlanove
da na njima
sve što je moje sakupim…
Sve moje što ti u sebi skrivaš…
Nemam ja toliko naručje
da u njemu to,
što je moje,
odnesem
i sakrijem u nedohvatu…
Nemam ni toliko suza
ovu nemoć
da isplačem
i tugu rastanka
u život da pretočim…
Ja se bojim, mili!
Bojim se da će mi odneti sve
ti ljudi, te žene
deca, taj svet,
svet
koji moje ne priznaje
što za moje i ne zna…
Bojim se ,
ostaću sama,
dlanova praznih,
naručja praznog
sama
i bez suza,
skamenjena,
islužena
igračka
u rukama njihovim.

Aleksandra Pejić


Published: 27.04.2010.
Classified as: Poezija
Comments: 0
Author:

Discussion: Total 0 Response

Leave a Reply

Your email address will not be published Required fields are marked *


*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

  • Follow Tragovi

    • Facebook
    • RSS

    Do you write poetry?

    Send your poetry to tragovi.blog[at]gmail.com
    Successful entries will be published.