Riječi

Isklesani su u podrumima naših snova
Snovi.
Daleki i otuđeni.
Kao da ih nismo ponijeli iz sobe 437,
Među stvarima, hranom i razglednicama.

Gledali smo danima kapi Ogromne vode,
Prividno ili stvarno bili srećni.
Bonovi za hranu,
masivni privezak od ključa za sobu.
Ti i ja.
Zauvijek.
Voljeti tebe nije isto kao bježati od mraka,
Plakati za sovama
ili razgovjetno tumačiti poezijsku tamu.
Tebe zaista volim,
Sve ostalo je zamajavanje sebe samog
U vremenu dok očekujem smrt.

by Gogyché

Goran Radojičić

KONKURS RODOLJUBIVE POEZIJE

Udruženje pisaca „POETA“ raspisuje

KONKURS RODOLJUBIVE POEZIJE
za pesničku nagradu „DARINKA JEVRIĆ“

Konkurs je otvoren do 25. septembra 2009. godine.
Svaki učesnik konkursa može poslati najviše tri pesme.
Radovi se šalju u tri primerka potpisani šifrom.
Rešenje šifre, sa ličnim podacima autora, dostaviti u posebnom kovertu.
Radove slati na adresu:
Udruženje pisaca „POETA“, Radnička 5D-1, 11030 Beograd
sa naznakom „za konkurs rodoljubive poezije“.
Odluka žirija o dobitniku nagrade biće objavljena na sajtu Udruženja pisaca Poeta. Žiri zadržava pravo da ne dodeli nagradu ukoliko smatra da nijedno delo, prispelo na Konkurs, ne zadovoljava kriterijume za dodelu ove prestižne nagrade. Svečano uručenje nagrade je na Sajmu knjiga u Beogradu.
Za dodatne informacije na redakcija@poetabg.com
ili na telefon 011/2545872.

Tatjana Debeljački

Bezimena

Sad te se ne sećam.
Tek izmaglica
nad mojom glavom
ili tihi lepet krila
leptira,
dašak dodira
žene koje odavno
nema.
Pola života ja ginem sama
kroz vilajete
i nadam se da me ta topla
majčinska ruka
doletela iz noći
kad se ne stigosmo oprostiti
i dalje pažljivo vodi.
Kroz sve moje poraze
i budalaštine
i bdije
i sniva.

Da mi je makar
koja suza
da kapne vruća na mermer
koji nad tobom nemo stoji
Da optoči nasmejanu sliku
uokvirenu čemerom
Čini mi se
lakše bi mi bilo.

Od zebnje hoću li imati plača
jedino me više tišti i cepa
što ti se lika ne sećam.

Angelina Radulović

Trudni dečak

Trudni dečak

Prošla sam jutros pored
jedne mlade Kineskinje
Bila je delikatna i trudna i poželela sam
da joj dotaknem stomak
Ne za sreću
samo da ga osetim
Ovo joj je prvi put
vidi se po načinu na koji lebdi
Hoda sa brigom
kao da nije sigurna da joj neće ispasti
Novi život
i stomak
I kako da ga sačuva
Bila sam ljubomorna na njen prvi put
I ovaj osećaj je moj
prvi put
Zagrcnuta emocijama gledala sam
kako meni raste stomak i u njemu oluja trudnih želja
Utrčala sam u javni WC i odlila višak
Nikome nije ništa bilo čudno
Od početka kanalizacije
u nju se sliva sve što se nema gde sakriti
Potom sam opet uhvatila korak sa njom
na malom rastojanju
Imitirala sam kako hoda
Tako je spora
Kasnim

Naišle smo na par crnih tinejdžera
Vežbali su break-dancing routine na uglu
Ona nije zastala ali ja nisam mogla da odolim
Dečaci se nisu obazirali na mene i druge prolaznike
i ja sam osetila kako mi se kosti razmeštaju
iz trudnoće u elastični talas pokreta
Da sam dečak
nosila bih bezoblične pantalone i saplitala se
o sopstvena stopala
Svaki put bi me iznenadila snaga mojih udova
i savitljivost volje
Ne znam šta bi dalje bilo
jer ne mogu da uhvatim način na koji se kreću
a sve u meni zeli da budem kao oni
Fluidna
I trudna
Ljubomorna
Prepuna
Sve što nisam
I ono što jesam
Da ništa ne ostane
za druge

Ivana Knežević

Uspomenica

/Mlaka kafa na beogradskoj Železničkoj stanici/

Noćas je ceo grad
Ponovo mirisao na pomorandžinu koru
(ili joj se bar tako učinilo)
Uplela je u kosu iste lepe snove
I verovala
Kako je silno verovala
Da je to ona ista noć
Kada je putem
Od njegove do svoje kuće
Bacala pomorandžinu koru
Misleći
Kako će sutra u školi
I ona moći da priča
Da TO zbilja
Nije ništa naročito.

Gordana Vlajić