Dugo smo hodali pustom zemljom
ne videsmo kuće ni čoveka
kada već gotovo izgubismo svaku nadu
ugledasmo otiske ljudskih stopala
i odvažno krenusmo za njima
Tek smo na kraju shvatili
da su to bili naši tragovi
sa početka putovanja
Nakon šestog dana pomalo mamuran Od absintha i crtanja Začuje iz kreveta nježan ženski glas Požuri Na stolu se hladi kava Popij je I odjebi to, vrati se u krevet Igrajmo se buđenja Ostavi svijet onakvim kakav jest Nedovršen… …Savršen Srce u boji jabuka Nedorečena geoidna oblika Naseljen skicama Antun Domazet
Urednik: Suzana
Objavljeno: 15.07.2011
Svrstano u: Poezija | 0 komentara
Geometrija neba noćas je Ozbiljno ugrožena Neboderi se gordo smiju Dok penetriraju U anuse zaspalih anđela Svojim armiranim rukama Arhitektura srca dosegla je sada Svoje najviše Grane Još od onog vremena kada nas je vatra Greškom Razdijelila od majmuna Antun Domazet
Urednik: Suzana
Objavljeno: 15.06.2011
Svrstano u: Poezija | 0 komentara
Sinoć sam zaspao i letio na vjetru Kišobranom po nekom lijepom trgu Kunem se Preskakao sam zgrade i ulice I bio beskrajno sretan radeći u zraku razne vratolomije Probudio sam se Oko 1970-te Vozio sam Yuga I panično tražio javni WC U parku pred njim Sam sreo djevojčicu cvijeća Koja me pogodila osmijehom U međuvremenu [...]
Urednik: Suzana
Objavljeno: 01.04.2011
Svrstano u: Poezija | 0 komentara
