Lucidno njišući koščate bokove
smrt u mantiji sveštenika
klizi preko ilovače
Grobovi niču kao grbe
Prozračne oči baštovana
s odanošću zadušnih baba
gutaju pejzaže
Gladiole bespomoćno zure u prazninu
Okrenuto licem prema zemlji
pod nebom večne ljubavi
gasne sunce mog rođenja
Saša Pešić
Urednik: Suzana
Objavljeno: 31.01.2010
Svrstano u: Poezija | 0 komentara
Autor: Saša Pešić



