Iza nas – nemi tragovi,
ispred nas – neznani šum;
suvi dah zloćudno hrli…
Koračam, ne bi li izmakao
ovom raskošnom sivilu,
pružam ruku iz vira…
Vidim te u nepresušnoj daljini,
svetlucaš na nekom bregu;
i evo hitam, jurim,
bežim iz tmine -
da stignem,
da mi te ne ukradu.
Miloš Stevanović
Urednik: Suzana
Objavljeno: 09.01.2010
Svrstano u: Poezija | 0 komentara
Autor: Miloš Stevanović



