Riječi

Isklesani su u podrumima naših snova
Snovi.
Daleki i otuđeni.
Kao da ih nismo ponijeli iz sobe 437,
Među stvarima, hranom i razglednicama.

Gledali smo danima kapi Ogromne vode,
Prividno ili stvarno bili srećni.
Bonovi za hranu,
masivni privezak od ključa za sobu.
Ti i ja.
Zauvijek.
Voljeti tebe nije isto kao bježati od mraka,
Plakati za sovama
ili razgovjetno tumačiti poezijsku tamu.
Tebe zaista volim,
Sve ostalo je zamajavanje sebe samog
U vremenu dok očekujem smrt.

by Gogyché

Goran Radojičić

Be Sociable, Share!


Urednik:
Objavljeno: 28.09.2009
Svrstano u: Poezija | 1 komentar
Autor:



Komentari


Objavljeno 28.09.2009 u 7:40 pm svrstano u Poezija. Komentare možete pratiti i putem RSS 2.0 feed-a. Možete ostaviti komentar, ili trackback sa svog bloga.


1 komentar


  1. milica je rekao/la December 18, 2010 8:35 pm

    poezija je savršenstvo koje čitam u tvojim stihovima

Ime (obavezno)

Email (ne objavljuje se) (obavezno)

WebSite

XHTML: Dozvoljeni tagovi: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

Upiši svoj komentar