Isklesani su u podrumima naših snova
Snovi.
Daleki i otuđeni.
Kao da ih nismo ponijeli iz sobe 437,
Među stvarima, hranom i razglednicama.
Gledali smo danima kapi Ogromne vode,
Prividno ili stvarno bili srećni.
Bonovi za hranu,
masivni privezak od ključa za sobu.
Ti i ja.
Zauvijek.
Voljeti tebe nije isto kao bježati od mraka,
Plakati za sovama
ili razgovjetno tumačiti poezijsku tamu.
Tebe zaista volim,
Sve ostalo je zamajavanje sebe samog
U vremenu dok očekujem smrt.
by Gogyché
Goran Radojičić
Urednik: Suzana
Objavljeno: 28.09.2009
Svrstano u: Poezija | 1 komentar
Autor: Goran Radojičić
Komentari
Objavljeno 28.09.2009 u 7:40 pm svrstano u Poezija. Komentare možete pratiti i putem RSS 2.0 feed-a. Možete ostaviti komentar, ili trackback sa svog bloga.





poezija je savršenstvo koje čitam u tvojim stihovima