I konačno,slušač pod prozorom..grlice pod krošnjom..drvo nadnešeno nad rekom..
Eufrat otiče! Zamišljam kulu višespratnu,trebala je da para nebo,a naime, pometeni jezici.
Danijela Glišić
Urednik: Suzana
Objavljeno: 10.08.2009
Svrstano u: Proza | 1 komentar
Autor: Danijela Glišić
Komentari
Objavljeno 10.08.2009 u 10:18 am svrstano u Proza. Komentare možete pratiti i putem RSS 2.0 feed-a. Možete ostaviti komentar, ili trackback sa svog bloga.




[...] да го распара небото и да ги спои луѓето, ги смеша јазиците. За денеска да [...]