Stojim na raskrsnici
Sa dva kofera u ruci
Ne neću da ih spustim,
onda moram da stanem
Na horizontu, nebo dodiruje put
ja tamo idem, to nebo volim
Koračam, a zamnom tragovi ostaju
Verujem da je i ON tu
nevidljivo me u stopu prati i čuva
i da će me umornu poneti.
Pred njim ću i srce izvrnuti
i postavu pokazati
znam da će me razumeti
i krila ojačati
On me neće gurnuti u dubinu
duhovima prošlosti
darivaće mi nove korake
i pokazati smer na raskrnici.
Slavica Frančešević
Urednik: Suzana
Objavljeno: 21.02.2009
Svrstano u: Poezija | 1 komentar
Autor: Slavica Frančešević
Komentari
Objavljeno 21.02.2009 u 12:53 pm svrstano u Poezija. Komentare možete pratiti i putem RSS 2.0 feed-a. Možete ostaviti komentar, ili trackback sa svog bloga.




Hvala