Plećima našim žubori voda
i blista se leđna kotlina
što izvire u senci
zlatne uzvišice
na kojoj pasu naši zagrljaji
Zagrljaji što ih kao drvorede
ostavljamo iza nas
da cvetaju i pupe u purpuru
krošnjom od čije se bujnosti
prolaznici zastide
Marko Glišić
Urednik: Suzana
Objavljeno: 14.01.2009
Svrstano u: Poezija | 2 komentara
Autor: Marko Glišić
Komentari
Objavljeno 14.01.2009 u 11:09 am svrstano u Poezija. Komentare možete pratiti i putem RSS 2.0 feed-a. Možete ostaviti komentar, ili trackback sa svog bloga.





Druže, sve bolje pesme pišeš! Ovu si mogao i za neki konkurs da sačuvaš…
Hvala, druze. “Zagrljaj” je jedan od mojih prvenaca. Davno je napisan.