Silazim u ponoć
s one strane zida
da govorim.
Ovde gde je čisto,
gde je tako plavo,
gubim moć govora.
Pun ideologije,
istorije,
straha;
među gluvima,
zaljubljenima,
samima.
(Meni nije dobro.)
Sestro moja nežna,
kad se jednom rodiš,
skini me s raspeća!
Zoran Vučić
Urednik: Suzana
Objavljeno: 10.10.2008
Svrstano u: Poezija | 0 komentara
Autor: Zoran Vučić



