Odskače noćas
udara kao toljagom o glavu
krupna jesenja kiša
Oslonjen na laktove
zurim kroz prozor
dvije usamljene žene
plaču uz ogradu
na nebu dvije ptice kruže.
Ne mogu da usnim.
Veljko Bosnić
Urednik: Suzana
Objavljeno: 28.09.2008
Svrstano u: Poezija | 1 komentar
Autor: Veljko Bosnić
Komentari
Objavljeno 28.09.2008 u 3:41 pm svrstano u Poezija. Komentare možete pratiti i putem RSS 2.0 feed-a. Možete ostaviti komentar, ili trackback sa svog bloga.




Dobro je. Onako Vojislavski: “Mutno je nebo svo!” A opet moderno je i originalno. Svidja mi se i paralelizam zene – ptice ostvaren u broju 2.