Zlato se sliva niz ramena
od mesa i golog kamena
kaplje sa čela
so i voda
Evaporiše u beskraj
meseca i kratera
znoj od olova
krv mi kuva
Ne mogu sagledati kraj
tog pogleda od oblaka
jedino tim očima
poznat je pravac
Iznad horizonta i umova
između beznađa i smiraja
pucaju u prazno
pogađaju mene
Tesno im u otvorenom polju
da gledaju i dišu
ako im pravac uhvatim
večnost ću poželeti
Sanja Ćirković
Urednik: Suzana
Objavljeno: 28.06.2008
Svrstano u: Poezija | 1 komentar
Autor: Sanja Ćirković
Komentari
Objavljeno 28.06.2008 u 3:07 pm svrstano u Poezija. Komentare možete pratiti i putem RSS 2.0 feed-a. Možete ostaviti komentar, ili trackback sa svog bloga.





Pesma iz najskrivenijih hodnika duše,bez laznog podilaženja modernom, bezdušnom cinizmu ovovremenog,a praznog svega i svačega. Bravo!!