Bio sam student
nezadovoljan nametanim ustrojstvom
htedoh da pišem nove knjige,
Bio sam lekar
krao sam život od Bogova
i pod zakletvom ga stavljao u meso,
Bio sam mornar
u svoj različitosti sveta ploveći
shvatih njegovo jedinstvo,
Bio sam vatrogasac
prozreo sam ćud vatre
da uništavanjem otpočinje stvaranje,
Bio sam vojnik
naplaćivao sam slobodu krvavim ordenjem
sada mi kajanje krivi kičmu,
Bio sam sudija
jarmom društvenog ugovora
lišavah njegove potpisnike slobode
Bio sam čovek
ceo se univerzum prožimao
u mome malenom htenju
Bio sam žena
s uma tražio sam jednakost
za svoju utrobu kojom rađam budućnost,
Bio sam dete
naivno i drsko
načinih od sveta sebi igralište
“Bio sam živ i čudio se…”
Danilo Lučić
Urednik: Suzana
Objavljeno: 04.06.2008
Svrstano u: Poezija | 5 komentara
Autor: Danilo Lučić
Komentari
Objavljeno 04.06.2008 u 3:04 pm svrstano u Poezija. Komentare možete pratiti i putem RSS 2.0 feed-a. Možete ostaviti komentar, ili trackback sa svog bloga.





Lepo, lepe go on! Pozz
Svidja mi se Luciceva poezija!
wow! sviđa mi se jako
Samo nastavi da se igras…
bravobarvoo