Kako je slatko sanjati
lađu dok morem plovi;
lepo lice prirode
i neki život novi.
Oblake blistavo bele,
koji nebom lete
i tu na njima
jedno srećno dete.
Zvezde što na nebu sjaje,
patku koja nosi zlatno jaje,
školu i radosne đake
i njihove nastavnike.
Sanjati ljude celog sveta,
kako su zadovoljni i zdravi,
kako sijaju osmesi deteta
i kako smo uvek prvi i pravi.
Luka Marinković, (12 godina)
Urednik: Suzana
Objavljeno: 02.06.2008
Svrstano u: Deca pišu poeziju | 2 komentara
Autor: Luka Marinković
Komentari
Objavljeno 02.06.2008 u 3:42 pm svrstano u Deca pišu poeziju. Komentare možete pratiti i putem RSS 2.0 feed-a. Možete ostaviti komentar, ili trackback sa svog bloga.




Deca pisu.
Bravo Luka, zacudila sam se kad sam videla koliko imas godina.
Samo tako nastavi.
dobar je ovaj mali.. Nema shta
Svaka chast