Čiji li to život postaje bezazlen
Ta zar svemir nije siguran i tih
Ta zar su sve zvezde za trenutak zgasle
U naporu zemlje da izrekne stih
Da li je to zavist i želja obala
Da nad sobom čuju vapaj pomoraca
Ili su zbog mene složno zakucala
Skupljena ko jedno srca svih mrtvaca
Nikola Živanović
Urednik: Suzana
Objavljeno: 27.05.2008
Svrstano u: Poezija | 1 komentar
Autor: Nikola Živanović
Komentari
Objavljeno 27.05.2008 u 3:21 pm svrstano u Poezija. Komentare možete pratiti i putem RSS 2.0 feed-a. Možete ostaviti komentar, ili trackback sa svog bloga.





I konacno neko ko neguje rime…
Ako nista, rimom, da raspolozi me…
Bogme krasno, sazeto a jasno, simpaticno skladno, uz to nenapadno.